Slijedi detalj sačuvan u legendi lokalnog stanovništva koji se več stoljećima prenosi u jednoj drevnoj epskoj pjesmi. Legende koje se prenose usmenom predajom govore kako je ova zemlja jednom bila zavijena u neprobojnu tamu, a okoliš je zatresla zaglušujuća grmljavina. I digne se uragan neviđene snage, a zemlja bi prodrman snažnim udarcima. Kad se sve smirilo, a tama se razišla, ispred očiju im se ukaže do tad neviđeni prizor. Usred spržene zemlje, blješteći na suncu stajaše visoka okomita konstrukcija koju se moglo vidjeti i s udaljenosti od nekoliko dana putovanja. Konstrukcija je dugo vremena ispuštala neugodne zvukove koji paraju uho postepeno bivajući sve niža dok konačno nije u potpunosti nestala pod zemljom. Na mjestu gdje je stajala ostala je ogromna zjapeća uspravna ‘rupa’.
Uporedo s iznošenjem činjenica, upoznat ćemo vas i sa nekoliko ulomaka iz epa Olonkhoa koji čvrsto govore u prilog iznešene hipoteze zbog očite tehnološke prirode događaja opisanih u drevnim pričama. Iznenađuje da ljudi koji su prevodili i analizirali ove tekstove ovo nikad nisu primijetili ili bilo što posumnjali. Započnimo sada s detaljnom rekonstrukcijom događaja pokušajem stvaranja cjelovite Siiki toga što je prethodilo i što se događalo za vrijeme katastrofe iz 1908. godine Prvi su za nadolazeću nedaću saznali šamani starosjedilačkih plemena. Dva mjeseca prje eksplozije počele su se tajge širiti glasine o nadolazećem ‘kraju svijeta’. Sljedeće od naselja do naselja, šamani su upozoravali ljude na ogromnu kataklizmu. Ljudi su počeli premještati svoja stada iz viših područja Podkamennaye Tunguske u Nizhniayu Tunguske i dalje, prema rijeci Leni. Egzodus Evenk započeo jc odmah nakon suglana (okupljanja) svih klanova nomadskih plemena koja su se inače kretala blizu jedna drugih održanog u mjesecu Teliatu – svibnju. Na tajnom sastanku starijih članova plemena odlučeno je da je potrebno promijeniti smjer njihovog cikličkog kretanja te da bi se klanovi u svom kretanju novim smjerom trebali međusobno približiti. Zatim je obavljen veliki ritual na kojem je ‘Veliki šaman’ najavio ‘kraj svijeta’: ‘Preci su ispričali kako su se morali maknuti iz svojih tradicionalnih područja. U njima nilko nije smio ostati nakon mjeseca Teliata i za vrijeme mjeseca muchim – lipnja, tako su rekli preci … Ljudi iz viših predjela željeli su posjetiti Duli … Nitko to nije smio učiniti ‘.
I tako su se nomadi poceli seliti na drugi kraj tajge … Poštujući neki unutarnji osjećaj i podržavajući, kako to obično biva, objave šamana, i divlje životinje su započele seobu. Ptice su odletjele iz svojih staništa, labudovi su napustili jezera, a ribe su nestale iz rijeka. Ogromno područje tajge, površine od nekoliko desetaka tisuća četvornih kilometara ostalo je bez svoje faune. U opasnoj zoni ostali su samo oni koji nisu vjerovali riječima šamana. Sve ovo govori samo za sebe. Očito je da su šamani koji su ‘razgovarali s duhovima predaka’ dobili rana upozorenja o nadolazećem događaju. Životinje, ptice i ribe instinktivno su reagirale na nadolazeću opasnost, reagirajući na negativne utjecaje koji su dolazili od Zemljina pojačanog elektromagneiskog polja u ovom dijelu tajge.
Nakon proučavanja sadržaja epske pjesme ‘Olonkhoa’ i razgovora s lokalnim lovcima i preostalim živim svjedocima koji se sjećaju ovog dalekog događaja, stječe se dojam da je tajanstveni kompleks razmješten po različitim dijelovima tajge i da se najvećim dijelom nalazi ispod zemlje.