Tada je doktor Moody upitao dječaka: ‘Jasone, što ti misliš o svemu tome? To se dogodilo prije tri godine, pa mi sada reci da li te to što si doživio na neki način promijenilo i što ti misliš, što je to sve značilo? ‘ Jason je odgovorio: ‘Dakle, moram priznati da o tome mnogo razmišljam. Mislim da sam tada zaista umro, pa mi se pružila prilika vidjeti mjesto gdje svi odlaze kad umru. Ja se ne bojim umrijeti. Tamo sam shvatio da je od svega najvažnije da volite druge ljude dok ste ovdje na zemlji i dok ste živi.
Lani je umro je dan dječak iz mog razreda. Imao je leukemiju. Nitko nije htio o tome razgovarati, ali sam im rekao da je donu dobro tamo gdje je sada i da smrt nije ništa veliko. Ispričao sam im što sam doživio kad sam umro ‘. Doktor Moody je potom zapitao dječaka: ‘Da li si zapazio bilo što u vezi s ono dvoje ljudi koji su te vodili kroz onaj tunel’?
Jason je nastavio: ‘Oni su me dočekali u tunelu i pomogli mi da prođem kroz njega. Zapravo, nisam znao gdje se nalazim, a svakako sam htio stići do svjetlosti koja se nazirala na kraju tunela. Moji vodiči rekli su mi da će sve biti u redu i da će me oni odvesti do svjetla. Osjetio sam veliku ljubav prema njima. Nisam im vidio lica, nego samo siluete. Osobe sam im video tek kad smo izašli iz tunela. Ono što sam tamo ugledao teško je objasniti, jer se jako razlikuje od ovog svijeta. Nemam riječi kako da to sve opišem. Ti ljudi izgledali su kao da na sebi imaju jako bijelu odjeću. Sve je bilo jarko obasjano ‘.
Doktor Moody zapitao je Jasona je li s njima razgovarao i što su mu rekli. ‘Uopće nismo razgovarali. Stvar je u tome da sam pogađao njihove misli, a oni su pogađali moje ‘. Doktor Moody prekinuo je dječaka pitanjem: ‘Rekao si mi u jednom našem razgovoru da si tada umro. Možeš li mi reći nešto pobliže o tome ‘? Jason je odgovorio: ‘Mislite onda kad sam lebdio iznad automobila hitne pomoći? Dakle, gledao sam prema dolje, lebdeći izbad tog automobila. Znao sam da je moje tijelo u automobilu, a da sam ja iznad njega. jedan od ljudi iz hitne pomoći rekao je da mu se čini da sam mrtav, a kad sam pokušao s njim razgovarati, nitko me nije čuo, pa mi je bilo jasno da sam zaista mrtav. Čim sam shvatio da sam mrtav, otvorio se ispred mene onaj tunel i ugledao sam onu ​​svjetlost na njegovom drugom kraju. Čim sam ušao u tunel začulo se ono šištanje zraka. Unutra je bilo zabavno. Lijepo je bilo u tunelu ‘.