Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
– Tata, mogu li te nešto pitati?
– Da, naravno, reci, što je?
– Tata, koliko zarađuješ na sat?
– To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?
– Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?
– Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.
– Oh – dječak odgovori, spuštene glave – Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?
Otac je bio bijesan i reče:
– Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i idi u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja. Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac ?! Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara … Stvarno ne pita često za novac … Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
– Jesi zaspao, sine? – upitao je.
– Ne, tata, budan sam – odgovori dječak.
– Razmišljao sam, možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.
Dječak se uspravio, smiješeći se.
– Oh, hvala ti, tata! -povikao je.
Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
– Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš !? – planu otac.
– Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam – odgovori dječak – Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj. Ovo je samo kratak podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas, a da ne provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekim koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali, obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat do kraja života.