Konflikti su često svakodnevnica svih nas, bilo da se dešavaju u nama samima ili u interakciji s drugim osobama.

Navikli smo da ih doživljavamo stresno, da projektiramo krivnju na druge i da se tješimo činjenicom da svi tako žive. Konflikti mogu služiti razvoju osobe, samo je pitanje na koji način ih sagledavamo, analiziramo, rješavamo i kakve pouke i iskustva iz njih izvlačimo. Oni nisu ni loši ni štetni.

Potrebno je samo malo se potruditi i usmjeriti ih u razvojni proces, kroz koji postajemo sve više odrasle osobe. Tako da sve manje konflikti postaju uzrok naših psiho-somatskih oboljenja.

Bilo kojom profesijom se bavili, bilo da imate potomke ili ne, bilo kog da ste uzrasta, ljudi ste i samim tim socijalna bića. Kao takvi ulazite u odnose s drugima koji bi trebao počivaju na humanoj osnovi. Lijepo bi bilo usmjeravati odnose i nesporazume ka obostranoj koristi, razumijevanju i rastu.

Nastavnici su svjedoci raznih vrsta sukoba u školama, kažnjivih i nekažnjivih po zakonu. Oni se odigravaju o odnosu učenik – učenik, učenik – učitelj, učenik – pomoćni radnik, učenik – vodstvo škole, i slično, i različiti su po sadržaju, ali slični po karakteru.

Roditelji imaju iskustva sukoba sa svojom djecom: “Ako mi braniš da idem na nogomet, reći ću te kod razredne!”. Imaju, također, prilike da se suoče sa sukobima između svoje djece i njihovih vršnjaka, ili njihovih odgojitelja: “Neću slušati učiteljicu! Ona voli samo Petra iz prve klupe, svi znaju da je on jedini miljenik! “.

Susjedi nas često iznenade svojim idejama, djelima i stavovima. Događa se da ulazimo u sukob i sa spikerima sa televizije, iako je stvarni dijalog s njima iz pozicije naše fotelje neostvariv. Javni gradski prijevoz, razne čekaonice, sastanci mjesnih zajednica, sastanci raznih odbora, obiteljski ručkovi i skupovi, sve su to mjesta na kojima se često suočavamo sa sukobima.

Što je to sukob?

Sukob je situacija u kojoj dvije ili više osoba žele postići cilj za koji opažaju da ga može postići samo jedna osoba, a ne obje ili sve zainteresirane osobe.

Za odeljenske starješine je neophodno vladanje vještinom upravljanja sukobom. Isto tako i za roditelje, prvenstveno da bi dali pozitivan primjer svojoj djeci, kako bi oni u svojim životima nastavili model konstruktivnog načina ponašanja. Bilo da je sukob rješiv ili ne, važan je način na koji se s njim suočavamo.

Neki se sukobi ne mogu riješiti, ali ipak imaju u sebi pozitivan potencijal.

Tako na primjer, kada se posvađaju dvije osobe, i ne mogu pronaći rješenje tog sukoba, one ipak mogu svoje napore usmjeriti na to da se poboljšaju njihovi odnosi.

Da li su sukobi uvijek loši?

Uobičajeno je mišljenje da su sukobi loši i da ih treba izbjegavati po svaku cijenu! Na poziv na radionicu “Rješavanje konflikata” ljudi često odgovaraju da im je dovoljno i ono sukoba koje sa sobom već nose i imaju u sebi.

Međutim, sukob sam po sebi nije ni dobar ni loš, samo posljedice sukoba mogu biti dobre ili loše. Moguće posljedice sukoba jesu i negativne i pozitivne.

Negativne posljedice sukoba mogu biti loši međuljudski odnosi, loša komunikacija, nezadovoljstvo, slabiji rezultati rada, potiskivanje negativnih osjećanja, psiho-somatska oboljenja, negativne vibracije organizma, kao i to što međuljudski sukobi postaju važniji od rada i učenja.

Pozitivne posljedice sukoba su bolji kvalitet rješenja sukoba, razvijanje kreativnosti u rješavanju sukoba, bolje prilagođavanje promjenama, veći interes grupe, smanjenje napetosti među sudionicima. Zatim, bolja samosvijest, veći rast i razvoj.

Ako ste nastavnici, iz svakog sukoba koji se dogodi među učenicima morate se truditi da izvučete više pozitivnih nego negativnih posljedica, kao i da učenike naučite takvom pristupu. Ista situacija primjenjiva je u odnosu roditelja sa svojom djecom. Naučite djecu na vrijeme da od sukoba ne bježe, već da ih razrješavaju na najbolji moguću način.

Kako sukob predstavlja razvojnu potrebu?

Sukobi ili konflikti su posljedica neslaganja između dvije ili više osoba ili ideja. Sukob sam po sebi podrazumijeva interakciju i dijalog. Sukobi su potrebni za razvoj pojedinca.

Bez pozitivnog rivaliteta između djeteta i roditelja, gdje roditelj predstavlja korisnog protivnika koji po malo frustrira dijete ne bi li ono jačalo svoje kapacitete i snage, nema razvoja i težnje ka rastu, svladavanju onoga što “tata ume”. Način na koji se dijete, a kasnije kao odrastao čovjek, ponaša u sukobu, važan je dio njegove osobnosti.

Osobe niskog samopoštovanja često upravljaju sukobom drugačije od osoba visokog samopoštovanja. Asertivnost, samosvijest i razumijevanje sebe, doprinosi konstruktivnom upravljanju sukobom. Treba promatrati svaki sukob kroz prizmu pozitivnog potencijala.

Bez obzira je li sukob riješen ili ne, on pomaže ljudima da prepoznaju i razumiju ne samo vlastite potrebe i želje, već i potrebe i želje druge osobe, ako su dovoljno otvoreni da imaju razumijevanja i za druge. Tako sukob može voditi boljim odnosima među ljudima. Sukobe nije moguće riješiti konstruktivno bez pozitivne interakcije.

kolektivni napredak

Za uspješno rješavanje sukoba potrebne su specifične vještine koje se mogu naučiti. Unatoč uvriježenom mišljenju da se u sukobu drugi mora poraziti, oni se mogu rješavati tako da se ne narušavaju ljudska prava.

Upravljanje sukobom je najučinkovitije kada je uključeno u što više segmenata društva – obitelj, škola, zajednica, nacija, svijet. Primijenjeno na tako širokom planu ono ulazi iu kolektivno nesvjesno i ima dalekosežnije posljedice.

Kao rezultat se nazire društvo koje ne regredira zbog sukoba, nego usmjerava različitost na povećanje svjesnosti, povećanje razumijevanja i obogaćivanje svakog pojedinca. Tako omogućuje razvoj ljudske vrste i oslobađanje okova agresivnih i libidoznih energija. Usmjerava te prirodne energije na rješavanje problema, kreativnost, inovativnost, nove ideje i nova dostignuća u znanosti, umjetnosti, tehnologiji, industriji, kao i razvoju individue i njenih kapaciteta, razvoj duhovnosti.

Agresivna energija i sukobi koji nam plasiraju mediji kroz filmove, video-igrice, vijesti iz zemlje i svijeta, zatim i “crna Horník”, nisu ništa drugo do kreativna energija usmjerena destruktivno. Učenje upravljanja tom vrstom energije usmjerit konflikte u kreiranje novih oblika odnosa koji ne vode nužno spuštanju samopoštovanja, već jednakom poštovanju sebe i drugoga.

Kostruktivno rješavanje sukoba

Kao odgajatelji učenicima ili djeci možemo pokazati da se na neko područje može gledati s različitih pozicija oko kojih se ipak može dostići slaganje.

Pravila za raspravu o takvim temama su sljedeća:

– kritizirati ideje, a ne ljude;

– usmjeriti se na najbolju moguću odluku, a ne na pobjedu;

– ohrabriti sve prisutne da se uključe;

– slušati svačije ideje, čak i ako se ne slažemo s njima;

– parafrazirati riječi neke osobe, ako nam nije jasno što je željela da nam kaže;

– iznositi ideje i činjenice koje podupiru obje strane i povezati ih tako da imaju smisla;

– pokušati razumjeti obje strane problema;

– promijeniti mišljenje, ako podaci jasno potvrđuju suprotno od onog što smo mislili.

uzroci sukoba

Uzroci sukoba mogu biti različiti:

– razlika u vrijednostima, ciljevima i interesima;

– razlike u ličnostima, obrazovanju i kulturi;

– različita očekivanja;

– različito opažanje situacije;

– nesporazumi u komunikaciji;

– borba za novac, priznanja, prostor, vrijednosti;

– borba za moć ili autoritet kada on nije jasno određen,

– različit pristup rješavanju sukoba uopće …

Sukob zbog sadržaja može primjerice biti – vrijednost nekog filma, koji ćemo program gledati na televiziji; je li ocijena koju smo dobili na pismenom ispitu objektivna, ili koja stranka propagira bolji politički program; da li je homoseksualnost bolest ili ne.

Sukob zbog odnosa je usmjeren na odnose među ljudima – tko je glavni; tko je bitniji u braku; tko ima pravo postavlja pravila ponašanja …

Stilovi rješavanja sukoba

Pojedinci razvijaju uobičajena ponašanja kojima reagiraju na sukob. Osoba može pretpostavlja da postoji samo jedan ili dva načina na koji se sukob može riješiti u većini situacija. Naše ponašanje poziva odgovarajuće ponašanje osobe s kojom dolazimo u kontakt.

Neprestano povlačenje i ponašanje slabića u konfliktnoj situaciji oblikuje sklop uobičajenih ponašanja koje ti ljudi stalno primjenjuju, tako da će stalno i nailaziti na siledžije, koje baš samo njih maltretiraju.

Ljudi primjenjuju neki stil rješavanja sukoba, jer im se on čini razumnim. To je posljedica njihovog životnog iskustva.

Zbog toga možemo razumjeti zašto neka osoba bira određeni stil rješavanja sukoba jedino ako znamo što je ta osoba ranije doživjela i naučila, u svojoj obitelji i kroz druga iskustva. Osoba koja je odrasla u obitelji u kojoj su se sukobi rješavali konfrontacijom, usvojit isti stil, ako je on bio uspješan u njezinoj obitelji.

Međutim, ako je njezino iskustvo da je ovaj stil neuspješan, ona će ga izbjegavati po svaku cijenu. Ako način na koji je majka rješavala sukobe plač i povlačenje, i kći će usvojiti igru ​​slabića. Motivacija ovog povlačenja je da nitko ne napada slabog, radije će imati potrebu da ga zaštiti …

Nijedan stil rješavanja sukoba nije bolji ili lošiji od ostalih. U nekim je situacijama bolji jedan stil, u drugima može biti bolji neki drugi. Stil rješavanja konflikta koji upotrebljava neka osoba podložan promjenama koje su posljedica iskustva.

Na primjer, ljudi koji su sukobe rješavali primjenom kazne, a utvrdili su da nije bilo efekta, mogu zaključiti da je učinkovitije nagrađivati ​​umjesto kažnjavati. Ovisno o tome jesu li članovi vaše obitelji izbjegavali većinu sukoba, tražili kompromis i suradnju ili mnogo vikali, vrijeđali se i bili agresivni kada se pojavio sukob, ovise i vaši zaključci o sukobima.

Neke obitelji mogu najprije izbjegavati sukob, onda će se ponašati agresivno, i nakon toga će opet izbjegavati sukob. Neke se drže forme – napad je najbolja obrana. Neke imaju politiku: “Mi smo mirni i pošteni”, i izbjegavati konfrontaciju po svaku cijenu. Neke mijenjaju politiku kako se pojavi, po njima, jači autoritet.

Ako prepoznajete u nekim primjerima svoju ili druge obitelji možda vam se i javlja razumijevanje za sukobe koje doživljavate s određenim osobama. Kada se sukobe dva čovjeka koja su odrasla u obiteljima s različitim načinima rješavanja sukoba, mogu se javiti teškoće u njihovom rješavanju. Naš pogled na sukob često izaziva sukob s osobama koje su navikle na drugačije načine rješavanja sukoba.

Vrste obitelj prema načinu rješavanja konflikata

Kod obitelji koje izbjegavaju sukob, sukob nema. Ako ipak postoji, to se ne pokazuje otvoreno i član takve obitelji mora sam pronaći kako će ga rješavati. Mrgođenje i tiho pokazivanje nezadovoljstva je prikladno ponašanje.

Kod kolaborativnih obitelj o problemima se raspravlja na obiteljskim sastancima ili za zajedničkim ručkom / večerom. Kada netko ima problem, svi ga pažljivo saslušaju. Prema ljudima se ponašaju otvoreno i direktno. Nisu dozvoljeni prljavi trikovi poput mrgođenje i manipulacija. Snažna su osjećaji normalan dio života i dozvoljeno ih je pokazati.

Kod agresivnih obitelj najjači preživljavaju. Poruka ovih obitelj je – budi brutalno iskren bez obzira na posljedice i snažno izraziti svoje osjećaje, iako ona mogu nekoga povrijediti. Neka bude prisutna publika kada započneš sukob s nekom osobom!

Događa se da ljudi prelaze s jednog radog mjesta na drugo, mijenjaju firme, mijenjaju veze i iznova potvrđuju svoje pravilo u kojoj god grupi da se nađu. Predložak kojim rješavaju sukobe Projektovaćemo na nove šefove, kolege, partnere …

Osvješćivanje modela i rad na asertivnosti može unaprijediti naše odnose na radnom mjestu, u vezama u obitelji i poboljšati suradnju i timski rad.