Dogodilo se prije više od 2300 godina, ali misterija smrti Aleksandra Velikog mogla bi se konačno riješiti zahvaljujući Sveučilištu Otago, Novi Zeland.
Dr Katrin Hol, viši predavač na medicinskoj školi u Dunedin i doktorica opte prakse, vjeruje da drevni vladar nije umro od infekcije, alkoholizma ili zbog ubojstva, kao što su drugi tvrdili. Umjesto toga, ona tvrdi da se susreo sa smrću zbog neurološkog poremećaja Gilen-Bare sindroma (GBS).
U članku objavljenom u časopisu The Ancient History Bulletin, ona kaže da prethodne teorije oko njegove smrti u 323BC nisu bile zadovoljavajuće jer nisu objasnile cijeli događaj.
“U principu, nitko nije dao sveobuhvatan odgovor koji daje uvjerljivo i moguće objašnjenje za činjenicu zabilježenu u jednom izvoru – Aleksandrovo tijelo nije pokazalo nikakve znakove raspadanja šest dana nakon njegove smrti.
“Stari Grci su mislili da je to dokaz da je Aleksandar bio bog; ovaj članak je prvi koji daje pravi odgovor “, kaže Dr Hol.
Uz prijavljeno kašnjenje o raspadanju, za 32-godišnjaka je rečeno da je imao razvijenu groznicu; bol u trbuhu; progresivnu, simetričnu, uzlaznu paralizu; i bio je svjestan sve do svoje smrti.
Dr Hol vjeruje da dijagnoza GBS-a, koja se dobiva od infekcije Kampilobakter pylori (uobičajena u to vrijeme i česti uzrok GBS-a), predstavlja test znanstvene strogosti, kako iz klasične, tako i iz medicinske perspektive.
Većina argumenata oko uzroka Aleksandrove smrti fokusira se na njegovu groznicu i bol u trbuhu. Međutim, doktorica Hol kaže da opis onoga što je ostalo od njegovog zdravog uma jedva da privlači pažnju.
Ona vjeruje da je dobio akutnu motoričku aksonalna neuropatske varijantu GBS koja je proizvela paralizu, ali bez konfuzije ili nesvjesnosti.
Njegova smrt dodatno je iskomplikovana zbog teškoća u dijagnosticiranju smrti u drevnim vremenima, koje se više oslanjalo na prisustvo daha nego na puls, kaže ona.
Ove poteškoće, zajedno s vrstom paralize njegovog tijela (najčešće uzrokovane GBS-om) i smanjenim zahtjevima za kisikom, smanjile bi vidljivost njegovog disanja.
Moguće otkazivanje autoregulacije njegove tjelesne temperature, kao i fiksiranje i proširenje njegovih zjenica, također ukazuju na očuvanje njegovog tijela koje se nije dogodilo zbog nekog čuda, već zato što još nije bio mrtav.
“Htjela sam potaknuti novu raspravu i diskusiju i eventualno urediti povijesne knjige tvrdnjom da je Aleksandrova prava smrt nastupila tek šest dana kasnije nego što je ranije prihvaćeno. Njegova smrt je možda najpoznatiji slučaj pseudosmrti, ili lažna dijagnoza smrti, ikada zabilježena “, kaže ona.
Dr Hol vjeruje da su ljudi još uvijek zainteresirani za Aleksandra, jer je on bio psihološki složen i kompliciran čovjek na koga se gledalo kao na heroja-ratnika.
“Dok su modernije analize pokušale budu šire i iznijansirane, kako god ljudi željeli da shvate Aleksandra, postoji želja da pokušaju da shvate njegov život što je moguće potpunije.
“Trajna misterija njegovog uzroka smrti i dalje privlači i javni i školski interes.
“Preciznost dijagnoze GBS-a za uzrok njegove smrti čini da ona objašnjava toliko različitih, inače raznovrsnih, elemenata i čini ih koherentnom cjelinom.”