Mary Shelley je ovoliki uspjeh postigla zato što je postavila suštinsko pitanje: sve ovo znanje, sva ova istraživanja, kuda nas oni vode? Treba li prihvatiti projekt koji, u ime progresa, može nas odvede u jedan čisto patrijarhalni, muški svijet, gdje žene nisu potrebne, svijet opsjednut racionalnošću i željom da se zavlada prirodom? Na ovaj način, a često i mnogo radikalnije, mnoge žene i poneki muškarci danas shvaćaju ovaj problem.
Mogućnosti i posljedice znanstvenog mačizma postaju sve vidljivije i sve strašnije. Tijesna veza između znanstvenih ideala i njihovih muških vrijednosti postojala je i od ranije. Mnogobrojni dokumenti pokazuju da je mehanicistički filozofija XVII stoljeća imala jasan cilj: nova saznanja trebaju biti ‘muški’ i Čovjek od znanosti traba postati gospodar Prirode – žene. Nova vizija svijeta, nastala u to vrijeme, ženi dodjeljuje pasivan i podređen položaj, čak i kad je u pitanju reprodukcija: mehanicistički filozofi XVII stoljeća, kojima nije bilo dovoljno to što su u svojim sustavima čitav život protjerali iz kosmosa, smanjili su ulogu žene pri rađanju i prirodu proglasili nesposobnom da stvori život, pripisujući mrtvoj inertnoj materiji kvalitete idealne žene.
San o čistom očinstvu, ostvarenom bez sudjelovanja žene, također je vrlo star. Primjerice, u grčkoj mitologiji, Prometej stvara čovjeka od ilovače, a Mary Shelley naziva svog Frankensteina ‘modernim Prometejem’. Apolon umanjuje ulogu žene u reprodukciji i govori: ‘Nije majka ta koja rađa onog koji se naziva njenim sinom: ona samo hrani sjeme koje nosi u sebi. Onaj koji rađa je čovjek koji je oplođava: ona je samo stranac koji čuva mladi izdanak. ‘ U laboratorijima današnjice možemo vidjeti ostvarenja ovih riječi. Tako, primjerice, Jean Louis Turen piše: ‘Period nakon kojeg fetus postaje sposoban živi izvan majčine maternice svakim danom se smanjuje … Uskoro će doći dan kada će se poklopiti ove dvije etape: početak u epruveti i kraj u inkubatoru. Više neće biti potrebno da fetus prolazi kroz žensku maternicu. Okončanje ove patrijarhalne strategije biće stvaranje umjetne maternice. To će, tvrde propovjednici znanstvenog napretka, unaprijediti slobodu žene. Tako je profesor Jean Bernard, predsjednik Nacionalnog etičkog komiteta Francuske, pisao u časopisu Mond: poslije 2050. godine, ljudski zametak će u potpunosti moći da se razvije u specijaliziranim centrima, izvan majčine maternice …
Ljubav dva roditelja postat će jednaka, jer će i otac i majka postati jednaki. Tako će nastupiti ‘sretna’ epoha u kojoj će žene biti ‘oslobođene’. Poznati pariški filozofi aplaudirali su slušajući biotehnologiju kako izlažu svoje ‘oslobađajuće’ vizije. Da, Frankenstein se vratio … Nevolja je u tome što je on stvorio čudovište. Ne samo fizičko čudovište, već i čudovište nesposobnog da voli. Mary Shelley nas je upozorila. Ona je ukazala na opasnost od onoga što se naziva simboličkim ubojstvom majke. Treba li da se suprotstavimo novom Prometeju? Zanimljivo je vidjeti kako ateisti, ujedinjeni u svojoj ljubavi prema nauci, daju negativan odgovor na ovo pitanje. Tko će se usuditi suprotstaviti ‘iznimnim’ znanstvenim dostignućima i ostvarenjima? Trenutno izgleda da nitko neće stati na put modernom Prometeju, ali to je samo privid. Ima nas dosta … A oni koji se još dvoume, neka pročitaju iznova roman Mary Shelley i dobro razmisle o njenom upozorenju.