Podrazumjeva se da je poprilično bitno. Svaka osoba koja imalo ozbiljno pristupa tarotu ima svoj životni i profesionalni put. Skupljanje iskustva se vrši na najrazličitije moguće načine. Netko ne želi prčkati po tarotu sve dok ne upiše odgovarajući tečaj. Drugi idu obrnutim smijerom; igraju se s tarotom koliko god mogu pa tek kasnije, kada ih uhvati želja ili nešto drugo krenu na predavanja. Treći, pak, nikada nogom ne kroče u školu već iskustvo stvaraju isključivo na temelju vlastitoga rada. Koji je pristup bolji, teško je reći. I kod tarota kao i bilo gdje drugdje nije dobro previše teoretizirati, bez primjene u praksi. S druge strane, inzistiranje na praksi bez razumijevanja osnovnih silnica koje kreiraju tarot nije preporučljivo. Zato je možda najbolje da praksu prati teorija; nema ništa ljepše od učene osobe s minimalno par godina konkretnoga rada s ljudima.