Velika je razlika između proročanstva, vidovnjaštva i prekognicizma. Za proročanstvo osoba ne mora biti visoko senzibilna da bi primala poruke s određenog nivoa, ona je jednostavno kanal kroz koji dolazi gotova, već oblikovana poruka. Prorok je samo izdavač te poruke. Proročanstvo mora se obistini, u protivnom nije proročanstvo. Ono je predodređeno da se dogodi i zato ne može mijenjati. To je izuzetno rijetka pojava pa zato Biblija upozorava na “lažne proroke”. Prekognicizam se razlikuje od vidovnjaštva koje se odlikuje mogućnošću viđenja slika na daljinu (vidjeti da se netko razbolio, vidjeti nekoga tko je kilometrima udaljen). Vidovita osoba vidi nešto u trenutku dok se to događa, dok prekognicista zna za određeni događaj i prije nego što će se dogoditi. Prekognicija je spoznaja o tome što će se dogoditi u budućnosti ako tijek nečijeg života ostane nepromijenjen, ako ne bude svjesnog voljnog djelovanja, odnosno vlastitog utjecaja na razvoj zbivanja. Često nam se u životu događaji ponavljaju, kao da se vrtimo u krug. Neki su očito slični, kao prekopirani iz prošlosti u sadašnjost, drugi djeluju sasvim drukčije, ali “energija” im je ista; i kada ih ogolimo, vidimo da se zapravo nalazimo u istoj situaciji koju prije toliko i toliko godina nismo riješili. Nekim stvarima ne možemo umaknemo i one će nestati tek kad se riješe. Tada nestaje njihov energetski naboj i one odlaze. Ljudima se događa i dobro i loše, ali čini se da smo sposobniji da ozbiljno i trajno nešto naučimo iz dramatičnih događaja. Proživjeti iskustvo je jedini put. Svi živimo s određenom karmom, lekcijom koju moramo svladamo. Najveći trenutak je onaj kada čovjek spozna ono što treba spoznati. Samo ga to vodi dalje. Događaji sami po sebi nisu važni, važno je ono što iz njih naučimo. Važno je da rastemo kroz njih.