Što je to što neke ljude navodi da piju kavu na neki svoj način – samo gorku, previše slatku, iz dubokih šalica nalik na nokšir i lonce, uz raznorazne dodatke – slatkiše, čokoladu, biskvit ili ratluk, u društvu, s nogu, satima … posebnu skupinu čine oni koji ne mogu popiti kavu bez cigarete ili oni koji “ne započinju dan bez kafice i rakijice”. Da li se na temelju sitnih detalja može saznati nešto više, neverbalno, a opet savršeno jasno? Ležernost ili samopoštovanje. Oni koji se posvećuju ispijanju kave, izdvoje vrijeme u kom je taj ritual okosnica događanja, pa je gustiraju dugo i natenane, najvjerojatnije poštuju sebe, svoj trud, ali i umor. Smatraju da imaju pravo na potpunu predanost sebi, makar za to vrijeme koliko im treba da se opuste i resetiraju za nove “podvige”. Imaju potrebu, a umeju da uživaju, makar u sitnicama. Poneki samo piju kavu i za to vrijeme ništa drugo ne rade, jednostavno se opuste … Hedonizam ili lijenost. Nemojmo zaboraviti i one kojima je kafenisanje dobar izgovor za izbjegavanje ozbiljnijih i konkretnijih akcija, te beskonačnim pijuckanje crnog napitka pravdaju svoje oduglovačenje. Kao na beskonačnoj traci, redaju se nizovi šalica, a što ih je više, to smo dalje od upuštanja u aktivnost koja nam je mrska! Nedostatak spontanosti ili gubitak kontrole. Ljubitelji kave koji biraju posebne, ekskluzivne šalice vjerojatno ne vole iznenađenja i nisu baš spontani i od akcije. Moguće je da vole preuzeti kontrolu iu drugim situacijama, iu drugim aspektima, makar i ne bili u tome uspješni koliko bi željeli da jesu. Preopterećenost ili lažna “važnost”. S druge strane, promatrajući one koji kavu popiju “na brzaka”, vjerojatno nećemo pogriješiti ako posumnjamo da i druge stvari obavljaju brzo. Neki među njima smatraju da “nemaju pravo” na luksuz, kao što je predah ili nagrada za obavljeni trud. Možda misle da su svemoćni, da ni na trenutak ne smiju se prepuste slabostima, a kamoli da uzmu “time out”. Za njih ne postoje mala zadovoljstva.