Masovna okupljanja – mitinzi, demonstracije, raznorazne manifestacije, prosvjedi, utakmice, prije svega nogometne, izazivaju kod gotovo svih sudionika nevjerojatno ponašanje – uglavnom vrlo agresivno. Većina sudionika se ponašaju kao roboti u čije je glave usađen isti program djelovanja! Ili svi nešto odobravaju, ili se žestoko protive. Stručnjaci posljednjih nekoliko godina bilježe fenomen koji je sve prisutniji diljem Planete – sudionike političkih mitinga riječi govornika su nadahnjivale, do beskraja oduševljavale i ‘vukle’ da izvikuju parole koje, možda nikada ne bi. Kao da su bili u svojevrsnom transu. Specijalisti kažu, da je sva sreća da govornici, koji očigledno sve više vladaju masom, nisu, bar u većini slučajeva, pozivali na rušenje vlasti … Svi sudionici takvih skupova, kažu izvještaji, imali su gotovo istovjetan izraz lica. Bez obzira je li to bilo ushićenje ili bijes.
Tim znanstvenika s Stendfordskog sveučilišta u Kaliforniji godinama izučava ‘efekt gomile’ na ljudski mozak. Voditelj istraživanja Scott Viltermut kaže da je nepobitno utvrđeno da u takvim situacijama ‘čak i oni koji su došli na skup samo da vide o čemu se radi i imali potpuno ravnodušan stav prema događaju, pa čak i negativan, ubrzo su podlijegali ponašanju i mišljenju gomile i počinjali da se ponašaju kao većina, masa – da viču, prosvjeduju, pjevaju i plešu ‘.
Istraživači su ispitivali djelovanje mase na prisutne – na stotinama dobrovoljaca, mjereći najsuvremenijim uređajima aktivnost njihovih mozgova po primanju ‘vanjskih podražaja’ na masovnim okupljanjima. ‘Zamorčići’ su rekli da su osjećali čudno jedinstvo s okolnom masom, što god ona radila. Ukoliko bi, međutim, u samoći, pokušavali prizovu povike, slogane, parole i pjesme koje su čuli – ništa se nije događalo i nisu mogli ‘stvore’ u mozgu osjećaj jedinstva i prapadništva masi. Drugim riječima, kažu znanstvenici, za djelovanje na masovno ponašanje nisu potrebna nikakva psihotrona oružja. Dovoljno je da se na jednom mjestu sakupi nekoliko tisuća ljudi i oni će, ‘sami od sebe’, da podlegnu masovnoj psihozi! Istraživači su egzaktno utvrdili da su za pokretanje mase piotrebni ‘inicijatori’ – eksperimentima je utvrđeno da je na svakih 2-3 tisuće sudionika potreban po jedan takav … Na skupovima od 50 do 100 tisuća sudionika, eksperimentalno je utvrđeno, potrebno je oko 25 realne i iskusnih govornika. Uskoro se njihovo umijeće, po pravilu, ‘razlijeva’ po masi, kao infekcija. I svi uskoro postaju istomišljenici. Istraživači kažu da na ljude na sličan način utječe i televizija. Ali, ipak, ne tako snažno kao ‘živi’ skupovi, ali učinak TV duže traje što, u suštini, gotovo izjednačava efekt.
Istraživači se godinama bave fenomenom psihologije mase, ali jedinstvenog mišljenja o uzrocima ponašanja ljudi koji su u čoporu – nema. Za razliku od mnogih svojih kolega, profesor Jonathan Hajd sa sveučilišta Virginia u SAD smatra da ‘masa samo provocira okupljene ljude na određenu emocionalnu reakciju’. A najlakše je, kako on smatra, da se priklone preovlađujućoj emocionalnoj reakciji. To od njih, kaže, ne iziskuje gotovo nikakav napor – čovjek, jednostavno, ide linijom najmanjeg otpora! Istraživanje u Nizozemskoj, u Donders centru za ispitivanja kognitivnih neuroloških procesa, pokazalo je jednu drugu, zanimljivu stranu ovog problema. Doduše na istraživanju reakcija mozga žena na – fotografije pripadnica istog spola, što je dovelo da zanimljivih zaključaka io ponašanju ‘mase’ na skupovima. Znanstvenici su ženama koje su sudjelovale u eksperimentu pokazivali fotografije nekoliko stotina žena. Zadatak je bio da odrede koje su privlačne, a koje ne. Za znanstvenike je bilo pravo iznenađenje kada su poslije eksperimenta utvrdili da je većina ispitanica, pošto su naknadno saznale da se njihovo mišljenje ne slaže s ocjenama većine – promijenila iskaze! Precizni uređaji su utvrdili da se kod tih žena, koje su u tom trenutku smatrale da su pogriješile i nisu se ponašale kao većina, aktivirao dio mozga koji ‘proradi’ samo ako njegov vlasnik shvati ili smatra da je pogriješio. Upravo to, kažu nizozemski znanstvenici, događa se i kod masovnih okupljanja. Ljudi se jednostavno trude poštede svoj mozak unutarnjeg sukoba i – počinju se ponašaju kao gomila!
Pojedini stručnjaci smatraju da ‘efekt mase’ zavisi i od drugačijih pojava. Primjerice, od nevoljnih, podsvjesnih radnji podražavanja! Svima je poznato da se, kada gledamo nekoga tko zagrize limun, nehotice namršti, ‘suzimo’ oči kada gledamo nekoga tko pokušava uvuče konac u iglu, napregnemo se kada promatramo sportaša koji se sprema skočiti u vis, preživljavamo zajedno s nekim pored sebe ko prolazi kroz nedaće … neurofiziolog Marko Jakoboni s Kalifornijskog sveučilišta tvrdi da mi prihvaćamo tuđe emocije i osjećaje pomoću specijalnih živčanih stanica koje se nalaze u lijevoj hemisferi našeg mozga. U suštini, ‘ponovno proizvodimo’, obnavljamo misli koje su proizvedene u – drugoj glavi i, jednostavnije rečeno, odslikava ih. Ovu ‘optički’ terminologiju odavno koriste znanstvenici koji živčane stanice koje sudjeluju u takvim procesima nazivaju neuronima-ogledalima.
Jakoboni smatra da ovakvi neuroni u nas unose razum drugog ljudskog bića. To, svakako, smatra on, nije još telepatija, ali nauci je još nepoznato za što je sve sposobno ‘ogledalo’ u našem mozgu? Ono, u svakom slučaju, radi na razini podsvijesti i moguće je pretpostaviti da je preko njega moguće kontrolirati i vladati masama. Samim tim, na primjer, slomiti otpor bilo koje i kakve oporbe … Izvor: Treće oko