Jednog jutra, dok ju je češljala, jedna služavka je nehotice povukla groficu za kosu. Sva bijesna, Eržebet je ošamarila djevojku tako jako, da je ovoj potekla krv s lica. Nekoliko crvenih kapljica kanulo je na grofičinu ruku. Ovoj se učinilo da je koža na tom mjestu dobila svježinu i novu mladost. Fascinirana time, ai pod dejstvom magijskih učenja o djelovanju krvi, Eržebet je odmah pozvala svoje sluge Nikarija i Torkoa. Ovi su svukli jadnu djevojku, izrezali joj vene i iscijedili krv u kadu. Eržebet se okupala u kupki krvi, uvjerena da će joj to pomoći da održi ljepotu i mladost.
Tijekom narednih deset godina Eržebetini saučesnici su nastavili joj dovode nove žrtve, nedužne djevojke koje su pod raznim izgovorima namamljivane u krvavi zamak gdje su služile za rituale cijeđenja krvi i kupanja u njoj.
Eržika se često koristila mnogim vlastitim izumima i spravama koje je sama izmišljala. Primjerice, bacala je Užasnut, nagu djevojku u specijalni željezni kavez koji je unutra imao oštre šiljke; kavez bi objesila o strop u sredini sobe i sela ispod njega – kako bi uživala u tuširanju toplom krvlju koja je odozgo kapala !?
Drugi njen izum bio je robot – s pravim zubima koji su isčupani služavkama, načinjen tako da nesrećnicu koja mu je gurnuta u naručje čvrsto ‘zagrli’: pri tom bi iz njegovog tijela iskakali oštri šiljci. Krv izdisuci djevojke tekla je zatim specijalnim žljebovima po podu, grijala se nad vatrom i – slijevala u grofičinu kadu!
U vrijeme ledenih zima grofica je imala također stravičnu zanimaciju. Naredila bi da se djevojke skinu skroz gole i stanu pod njen prozor. Tada bi bile polivane vodom sve dok se ne bi smrzle i pretvorile u prave ledene skulpture, a Eržebet bi sjedila i satima gledala u svoje ljudske smrznute kipove.
Također je voljela da muči svoje sluškinje gurajući im igle pod nokte kad god bi prekršili neka od njezinih pravila. Ako joj djevojka nije sašila haljinu na vrijeme, bila bi odmah mučena. Jednom je svojoj krojačici gurnula ruku u usta i vukla je po zemlji sve dok joj se usta nisu raspukla. Onima koje je osimnjičila za lopovluk, stavljala je na dlan užareni novčić koji su morali držati sve dok im na dlanu ne ostane otisak za sva vremena.
Njezina mučenja nisu prestajala čak ni kad je grofica bila bolesna. Njezina pomoćnica Dorotea Sentes bi dovukla neku djevojku pored njenog kreveta i čvrsto je držala dok bi joj grofica grizla obraze i ramena, s kojih je zubima otkidala komade djevojčina mesa. Nakon toga nastavila bi gristi djevojku po dojkama.
1609. godine Eržebet je otvorila akademiju u svom zamku, sve u cilju dobivanja što mlađih i ‘svježijih’ djevojaka. Na ovu ‘akademiju’ su imućni roditelji slali svoju djecu da bi se učila lijepim plemićkim manirima, međutim … Tu su tek nastale njihove strahote pošto je Eržebet mučila žrtve različitih iglama, škarama, užarenim željezom i čim je god stigla …