Zajedno a svatko na svoju stranu
Najteže situacije za rješavanje kada je ljubav u pitanju su kod neodlučnih osoba koje nisu zadovoljne svojim odnosom, vezom, brakom a ništa ne čine da bi problem riješile. To su one ljubavi u kojoj jedan uvijek voli više a drugom partneru je u toj vezi udobno i ne bi ništa mijenjati ali nema istinske bliskosti s partnerom i zapravo živi neki svoj paralelni život u zajednici u kojoj mu / joj je sasvim udobno. Sve što mu smeta rješava bijegom, u kafanu, u paralelnu vezu čak ide iz jedne u drugu i ne angažira se mnogo unutar njih jer i one služe samo kao vrsta privremenog utočišta.
Postoje individualisti (s jakim Marsom u Ovnu, Lavu, Škorpionu, Jarcu i Vodenjaku) koji uvijek prave izvjesnu distancu ili koji jako dobro znaju da čuvaju svoj integritet, ne dozvoljavaju da ih bilo što previše poremeti kada je u pitanju ljubavna veza. Takvi partneri mogu biti strastveni, zaljubljivi, dobri prijatelji, svima će sve da učine, pa partneru / partnerici, ali nikada neće sebi dopustiti potpuno prepuštanje, totalnu posvećenost u ljubavi. Oni zapravo nikada ne upoznaju pravu ljubav. Ako su im Mjesec i Venera dobro postavljeni (u Biku, Raku, Ribama) imaju šanse da ipak s godinama i uz partnera koji je kvalitetna ličnost dostojna njihovog povjerenja, ostvare dobru vezu. Ako osoba s jakim Marsom u vezi s osobom koja ima slab Mars (Bik, Rak, Vaga, Ribe) ona će uvijek uspijevati nametnuti svoj stil u vezi i ona određuje tijek veze ali kada Mars u tranzitu napravi dobar aspekt sa slabim Marsom, i osoba koja je prividno “slabija” u vezi može dobiti želju da vezu postavi na zdrave osnove ili da je prekine, da ode od partnera. Današnji stil života da veze traju godinama ili da se živi vanbračno daju mogućnost da se ona druga strana “stavi na probu”, analizira, proučava, vrednuje i procjenjuje pruža li “jamstva” za uspješan brak ili zajednički život.
To je najveća greška kod današnjih parova jer se osobe mijenjaju, okolnosti u životu se mijenjaju i one koji su zakonskom braku prosto tjeraju da se prilagođavaju na najbolji način, da daju sve od sebe da bi brak učinili harmoničnim. U braku, posebno kada par ima i djecu sve ono o čemu se razmišlja, analizira i procjenjuje u izvanbračnoj vezi postaje minorno i ne pridaje se važnost sitnicama ili postaje zajednički problem koji se samim tim i uspješnije rješava. Ako je par u braku a dugo je u nekoj vrsti krize, vjerojatno jedan od partnera ima slab Mars i probleme ne rješava, ne definira očekujući da će vremenom “to” nekako da se riješi a drugi partnera ima jak Mars i tjera po svome. A “to” je obično neka druga partnerica tj. partner ili neki ozbiljan problem s kojim jedan partner suočen a drugi ga ignorira (depresija, alkoholizam, poslovni ili financijski problemi, nesuglasice s članovima obitelji, roditeljima, braćom, sestrama, sudski sporovi) i smatra da ga mora riješiti sam. Kako je potreba za ljubavlju ne samo stvar hormonske prirode nego psihološke, upravo zajedništvo kao odnos u kojem se ima bezgranično povjerenje u partnera da će se uvijek naći iu dobru iu zlu je ono što ljude čini ovisnima o ljubavi i što ih tjera da uvijek budu u nekoj vrsti emotivne veze jer pruža osjećanje sigurnosti.S druge strane biti u vezi u kojoj nema strast i ljubav već samo osjećanje zaštićenosti i ušuškanosti donosi vremenom i osjećanje promašaja jer ljubav je kompleksan odnos u kojem ako nema strasti, postaje rođački odnos u kojem njih dvoje skladno funkcioniraju.
Mnoge veze i brakovi godinama opstaju po principu ignoriranja emotivne hladnoće ili nedostatka prisnosti smatrajući da je to normalno nakon što se žar s početka ljubavi izgubi.Strast i prisnost nisu isto osjećanje, najbolje je kada postoji i jedno i drugo jer tada teško da veza ili brak mogu lako se prekinu bez nekog ozbiljnog razloga.
Kolebanje i nesposobnost donošenja odluke što učiniti u vezi koja ne liči više ni približno na onu s početka zabavljanja ili braka može donijeti krah ljubavi ako je jedna strana izuzetno nestrpljiva a druga izuzetno kolebljiva. Duge veze se pretvaraju u naviku, u stil života koji je teže prekinuti nego ovojiti se od partnera ma kako on bio hladan, nezainteresiran ili nepouzdan. Kada ljubav počne se troši i ostanu mrvice sa kojima se jedan ili čak oba partnera zadovoljavaju bez pokušaja da tu vezu ponovo stabiliziraju, možda i uz pomoć stručne osobe, oboje klize ka depresiji jer je takva veza dokaz niskog samopoštovanja.Jedan partner će potražiti spas u paralelnoj vezi s nekim tko nije ni približno možda kao ličnost kvalitetan kao partner s kim je u mučnoj vezi dok drugi može dobiti neku psihosomatsku bolest ili se može posvetiti nekom hobiju. Ponekad paralelni društveni životi za par pod istim krovom posluže kao dobar način da se trgnu i da pitaju što traže oni izvan doma i što gube vrijeme na neke nebitne ljude i aktivnosti kad imaju kod kuće nekog tko im mnogo više znači ali može biti i povod za totalno udaljavanje. Nema garancija da će se ijedna veza ili brak pretovoriti u “bili sretni do kraja života” ako je jedno od njih ili oboje nespremno priznati sebi da nisu sretni i da ih neizvjesnost ponižava više nego rastanak.
