Nije lako prihvatiti ideju da možda postoji jedna svijest odvojena od tijela i da ta svijest možda živi poslije smrti. Neki promatrači koji ne prihvaćaju blisko iskustvo sa smrću kao viđenje smrti iznose pretpostavku da je posrijedi možda viđenje jedne druge stvarnosti, jednog drugog razine svijesti koji nam je za sada još nepoznat. Ta razina odnosi se na ‘izmijenjeno stanje svijesti’ Dr. Charles Garfield, psiholog sa Sveučilišta Kalifornijske medicinske škole u San Franciscu, formulira to ovako: ‘Iskustva bliske smrti zabilježena u medicinskoj i psihološkoj literaturi nisu pouzdan dokaz života poslije smrti. Prije bi se moglo reći da su to iskustva jednog izmijenjenog stanja koje uopće nije specifično za proces umiranja ‘.
Svakako, većina znanstvenika angažiranih u istraživanjima IBS naglašava da ne postoje nikakvi pouzdani dokazi da je iskustvo bliske smrti povezano sa životom poslije smrti. Pa ipak …
Dr. Raymond Moody kaže: ‘Uzmimo ka hipotezu da postoji direktan nastavak života poslije fizičke smrti. Ako je to tako, onda mora postojati neki mehanizam – tjelesni ili duhovni ili možda i jedan i drugi – koji oslobađa psihu i dušu, iz tijela nakon fizičke smrti. Da li je možda moguće da razne vrste situacija – stresovi i slično – ponekad aktiviraju prerano taj mehanizam?
Čak i psiholog Kenneth Ring kaže kako mora priznati da je istraživanje IBS izmijenilo njegove ideje o smrti. U svojoj knjizi ‘Život pri smrti: Jedno znanstveno istraživanje iskustva bliske smrti’, on piše: ‘Vjerujem da nastavljamo imamo jedno egzistiranje svijesti nakon naše fizičke smrti …
Zapravo, uvjeren sam – kako na temelju mojih osobnih iskustava tako i na temelju mojih proučavanja koja sam obavio kao psiholog – da je moguće postati svestni ‘drugih realnosti’ i da blisko primicanje smrti predstavlja put ka jednoj višoj realnosti, koja će nam biti u potpunosti dostupna poslije onoga što nazivamo smrću ‘.