Četrdeset Dana Na Onom Svijetu. Već nekoliko godina liječnici i znanstveni istraživači suočavaju se s neobičnim iskustvom koje sadašnje znanje ne može objasniti, i koje znanstvena istraživanja uvodi u područje parapsihologije. Riječ je o doživljajima poslije smrti, o svjedočenjima ljudi koji su bili u komi, ili – kako su medicinski instrumenti pokazivali – besvjesnom stanju, pa ipak su, po ‘buđenju’, pričali šta su za to vrijeme doživjeli i osjetili.
Njihova iskustva vrlo su slična: znali su što se oko njih zbiva, katkada i događaje uzdaljene više kilometara, a istovremeno su vidjeli kako ulaze u svijetao prostor i sretali bića sačinjena od svjetlosti, koja su im upućivala filozofske i duhovne pouke, da bi ih, konačno, vratila natrag ‘jer još nije njihovo vrijeme’ … Naročito posljednjih dvije-tri desetljeća, ovakvim iskustvima sve više pažnje posvećuje i znanstveni svijet, istražuje ih i razmatra o njima.
Dr Melvin Mors, koji je pri Sveučilištu države Washington osnovao istraživačku skupinu za ‘blisko iskustvo sa smrću’, kaže o tome: ‘Današnje društvo još ne prihvaća napredak koji je znanost u posldnjih nekoliko desetljeća postigla u istraživanju smrti. Ta iskustva nisu uzrokovana ni nedostatkom kisika u mozgu, ni lijekovima, niti psihološkim pritiskom uzrokovanim strahom od smrti. Gotovo dvadeset godina znanstvenih istraživanja potvrđuje da je taj proces potpuno prirodan. Štoviše, dokazano je da postoji dio mozga koji omogućuje proživljavanje takvih iskustava. Znači da je riječ o nečemu sasvim realno, a ne o halucinaciji. Onaj tko doživi iskustvo bliske smrti, iskusio je izlazak iz tijela i život u drugoj dimenziji, u kojoj zadržava svoju inteligenciju i osjećajnost, dakle, i čula. To potvrđuje postojanje energetskog inteligentnog bića koje preživljava i nakon smrti fizičkog tijela.
