Amerikanac Ed Davis, bio je 1943. godine armijski inženjer vojske SAD, koji je gradio putove za opskrbu u Turskoj i Rusiji. Učinivši neku uslugu selu svog vozača, koje je blizu Ararata, vozač rođaci ponudili su mu da ga odvedu na mjesto gdje se može vidjeti kovčeg, koji se pomolio ispod leda u povlačenju. Usput su se zadržali u jednom selu u kojem se nalazila pećina s navodnim artefaktima nađenim u ledu, koji su se pojavili u Kovčegu nakon topljenja leda. Tu su bile uljane lampe, glinene bačve i starinski alati.
Nakon višednevnog putovanja, na konjima i pješice, stigli su do jedne pećine koja je bila ukrašena nekim lijepim starim pismom, za koju se misli da se nalazi na visini od oko 2500 metara na zapadnom zidu Ahora klisure. Istraživač Ed Crawford zaista je kasnije otkrio jednu pećinu u Ahora klisuri s očito proasirskim petroglifima koji se mogu protumačiti kao neposredno poslepotopski religijski tekst.
Sljedećeg dana, Davisu jedan vodič pokazao jednu pukotinu u ledu u obliku potkove i rekao: ‘Tu je Nojev kovčeg’. Isprva Davis nije mogao ništa vidjeti, a ubrzo zatim ga je ugledao. Bila je to po njegovim riječima: ‘Ogromna, pravokutna, ljudskom rukom napravljena struktura djelomično pokrivena ledom i stijenom, ležeći postrance. Barem 30 metara bilo je jasno vidljivo. Čak sam mogao vidjeti i unutrašnjost, kroz dio gdje je bila probijena – kroz tu rupu stršila su van neka debla, izukrštano i kvrgava. Ispod strukture navirala je voda ‘.
Niže u kanjonu, Davis je mogao sagledati i drugi dio Kovčega, s jasno vidljivim spojevima greda. Rečeno mu je da se Kovčeg raspao na tri ili četiri velika dijela. Unutar razvaljenog djela za koji su mu rekli da je najveći, Davis je vidio bar tri kata.
Vodič mu je rekao da se pri vrhu nalazi prostor za stanovanje od 48 soba. Rekao mu je i da unutra ima kaveza malah kao šaka, ali i velikih dovoljno za obitelj slonova. Planirali su se sljedećeg dana spuste dolje sa užadima, ali se vrijeme preko noći tako pogoršalo da su se morali vratiti.
