Analizirajući posljedice eksplozija koje su se dogodile iznad sibirske tajge u proteklih 100 godina dobivate duboki osjećaj zahvalnosti i poštovanja prema intelektualnoj snazi ​​onih koji su prije više tisuća godina sagradili ovaj kompleks da bi obranili naš predivni plavi planet i sve njegove stanovnike. Čak i prvi udar, koji se događa dok je meteor još uvijek puno kiiometara udaljen od Zemlje, čini da se njegova putanja promijeni te da se sve ono što nakon toga slijedi, kao i sve posljedice eksplozija koje razore meteor, dogodi daleko od gusto naseljenih mjesta u manje opasnoj zoni.
Vratimo se na 30 lipnja 1908. i pogledajmo sve što se dogodilo očima svjedoka. Cijeli opaženi događaj odigrao se u grubo na sledćii način. Oko 7.15 prije podne meteor se kretao putanjom od jugoistoka prema sjeverozapadu. U Preobrazhenki, I. M. Volozhin opazio je kako se (pruga dima iz koje sjeva vatra) kreće preko neba. To je bio meteor koji je jurio prema zemlji.

■ Pokretanje i lansiranje ‘kugli Terminator’ – Ljudi iz područja Kirenska su izvijestili: … na sjeverozapadu se pojavio vatreni stup promjera oko četiri sagena (oko šest metara), a imao je oblik koplja. Kad je stup nestao začulo se pet snažnih kratkih prasaka koji su, poput udara topa, brzo ali zasebno uslijedili jedan za drugim … Iz trgovačkog mjesta Teteria na sjeveru su opaženi ‘vatreni stupovi’. ‘Vatreni stupovi’ opaženi su i na ostalim mjestima (Kezhma, Nizhnem-Ilimsk, Vitim) koja ne leže na istom pravcu.

■ Crveni užareni sjaj tijekom pokretanja kugli, a prije eksplozije – lzlazak terminatora na površinu po energiji je najsnažnija faza koja čini da ‘stupovi energije’ i ‘terminatori’ isijavaju bijelo blještavo svjetlo poput onog koje nastaje u agregatu. Intenzitet svjetla bio je takav da su promatrači stekli dojam kako je sve izblijedjelo ili potamnilo. Zatim se, nakon pojave ‘Terminator’, razina energije na kojoj se odvijao ovaj proces promijenila (smanjila) tako da su ‘stupovi energije’ i ‘terminatori’ pocrvenili, obasjavajući područje na kojem će dodi do eksplozije. Maxim Kainachenok, 50-godišnji Evenk, s kojim je razgovot obavljen u Vanavaru, je rekao: … Moji roditelji su se zaustavili na Segochambi. Tamo se tresla zemlja i čula se grmljavina. Prvo se pojavilo crvenilo, a zatim grmljavina, Crvenilo je bilo daleko od Vanavaru. U trenutku kad je meteor pao stric Axenov je izašao van da bi se pobrinuo za soba, a rekao je da je sve iznad mjesta eksplozije prvo pocrnilo, zatim pocrvenelo, nakon čega se začula grmljavina … Anna Yelkina, 75-godišnja Evenk koja živi u Vanavaru je ovo potvrdila: rano, rano u jutro … malo iznad sunca zagrmio je grom. Visoko, visoko gore. Cijelo nebo je bilo crveno, i ne samo nebo: sve uokolo je bilo crveno – zemlja i nebo. Zatim je došlo do snažne grmljavine. Čuo se zvuk poput zvonjave, kao da ljudi udaraju po komadu gvožđaa. Grmljavina je trajala oko pola sata …

■ Let ‘terminatora’ – Neposredno nakon pojave stupova svjetlosti (energije), na nebu su se pojavile blještave ‘kugle terminatori’ ‘koje su počele letjeti prema mjestu eksplozije. Poput tisuća ostalih koji su ispitani, N. Ponomarev iz sela Nizhnem-Ilimsk je izjavio: U 07:20 blizu Nizhnem-llimska začula se glasna buka koja se pretvorila u tutnjavu grmljavine … Neke od kuća su se tresle od udara. Mnogi stanovnici su vidjeli da je prije udara groma ‘neko vatreno tijelo koje je izgledalo poput debla’ mahnito jurilo iznad zemlje od juga prema sjeverozapadu. Odmah nakon toga uslijedio je udar; a na mjestu gdje je vatreno tijelo nestalo, pojavili su se vatra i dim … K. A. Kokorin, stanovnik sela Kezhma, kojeg je 1930. ispitivao Ye. L. Krinov, rekao je: Tri ili četiri dana prije dana sv. Petra, oko osam sati ujutro, ne kasnije, začuo sam zvukove popul topovske paljbe. Odmah sam otišo u dvorište koje je otvoreno na jugozapad i zapad. U to vrijeme još uvijek su se čuli zvukovi, a na jugozapadu, na otprilike pola visine izmedu zenita i horizonta, letjela je crvena kugla; bočno i iza nje vidjele su se pruge duginih boja. U isto vrijeme, ljudi u Kirensku promatrali su vatreno crvenu loptu na sjeverozapadu, koja se prema nekim iskazima kretala okomito, dok je prema drugima naglo propadala prema dolje. Kraj brzaca Mursky (blizu sela Boguchany) video se bljesak plavog svjetla i vatreno tijelo, znatno veće od sunca, kako juri iz pravca juga ostavljajući široki, svijetli trag iza sebe …

■ Presretanje meteora – Kad je presreo meteor ‘terminator’ ga je odozgo udario da bi naglo smanjio njegovu prvotnu brzinu. Od ovog se oslobodila ogromna količina energije koja je, zajedno s energijom ‘terminatora’, doslovno otopila materiju od koje je meteor bio sačinjen. U izvještaju novinara S. Kuleshova objavljenom u novinama Slbir od 2. srpnja 1908. koje izlaze u Irkutsku piše: 17. lipnja ujutro u selu Nizhnem-Kerelinskoye (nekih 200 vrsta – 215 km sjeverno od Kirenska) seljaci su na sjeverozapadu, prilično visoko iznad horizonta, ugledali nekakvo užareno tijelo plavkasto-bijele boje izuzetne jakosti (niste mogli na njemu zadržati pogled), kako se deset minuta spušta prema dolje … Kad se približilo tlu (šumi), čini se da se užareno tijelo rastopilo. Na njegovu mjestu stvorio se ogromni oblak crnog dima i začula se nevjerojatno glasna buka (ali ne grmljavina), kao da pada kamenje ili da se radi o topovskoj paljbi. Sve zgrade su se tresle. Istodobno, iz oblaka je počela sukljati vatra neodredenog oblika … A, evo što je ispridao SB Semionov koji se nalazio u selu Vanavara, 100 kilometara od mjesta katastrofe: … Iznenada se nebo na sjeveru rascepalo po pola, au raspukline se pojavila vatra koja se široko i visoko dizala iznad drveća, proširivši se po čitavoj sevemoj strani neba. Počeo sam osjećati takvu vrućinu kao da mi je vatra zahvatila košulju. Htio sam povikati i strgnuti košulju sa sebe, ali se nebo u tom trenu s treskom zatvorilo i začuo se užasni prasak. Odletio sam oko tri sagena u dalj. U trenutku kad se nebo otvorilo, prohujao je vruć vjetar, kao iz topa, ostavljajući tragove na zemlji poput tragova kola i oštetivši izrasli luk. Zatim sam vidio da su popucala mnoga prozorska okna, a pukla je i željezna kuka na vratima brvnare … P. P Kosolapov, koji je u tom trenu stajao točno pokraj Semion, osjetio je da mu gore uši, iako nije opazio nikakvu svjetlosnu pojavu . Pedeset kilometara od mjesta eksplozije odjeća ljudi je počela tinjati od neizdržive topline koja ih je najednom preplavila došavši odnekud iz hladne tajge. Šezdeset kilometara dalje nitko nije mogao stajati na nogama i svjetlost je bila jača od sunčeve.