Djed je proveo sljedeća četiri dana pred ulazom u pećinu. Nitko mu se nije obratio, čak ni Priroda. Rekao mi je da su to bili dani ogromne tuge i usamljenosti kada je pokušavao prihvatiti sve ono što je vidio i čuo. Znao je da se te strahote neće dogoditi za njegova života i da se upozorenja moraju prenijeti ljudima budućnosti s istom, snažnom uvjerljivošću s kakvom su prenijeta njemu. Ali nije znao kako će ikome objasniti ove događaje. Naravno, plemenski starci i šamani će razumjeti. Društvo neće razumjeti, a pogotovo oni koji su odavno skrenuli sa staze Zemlje i Duha.
Nepomičan, kao isklesan od kamena, sjedio je pred pećinom razmišljajući i obvezi, kao o strašnom teretu koji mu je dodijeljen. Krajem četvrtog dana imao je treću viziju. Dok je zurio u predio pred sobom obasjan zrakama zalazećeg sunca, nebo se iznenada pretvorilo u tekućinu i dobilo Krvavocrveni boju. Dokle god su njegove oči mogle vidjeti, nebo je bilo jarkocrveno, bez nijansi, sjena i svjetlosti. Dugo je zurio u nebo ispunjen strahopoštovanjem i užasom, a crvena boja neba nije bila nalik ničemu što je ikada u životu vidio. Najmanje je ličila na poznate boje izlaska i zalaska sunca. Tu boju je stvorio čovjek, a ne Priroda. Sve je zaudaralo gadnim zadahom. Izgledalo je kao da ta nevjerojatna boja pali Zemlju gdje god je dotakne. Kako se zalazak sunca pretvarao u crnilo mraka, pojavljivale su se blistavo crvene zvijezde, a iz daljine su dopirali plač, uzvici bola i straha.
Tada se pred Dedom ponovno pojavio duh ratnika, ali ovoga puta kao glas s neba. Poput grmljavine, taj glas je zatresao čitav predio. ‘Dakle, ovo je treći znak – noć krvarećih zvijezda. Znak koji će biti uočljiv diljem svijeta jer će nebo nada svim državama i danju i noću biti krvavo i crveno. Kada se pojavi treći znak vjerojatne budućnosti, više neće biti nade. Život na Zemlji onakav kakav je čovjek vodio, okončat se zauvijek i više neće biti povratka na staro. Ukoliko stvari nije promijenio tijekom razdoblja drugog znaka, čovjek će shvatiti zasigurno da je uništenje Zemlje tjedna. Tada djeca Zemlje moraju pobjeći u divljinu i sakriti se. Jer, kada nebo bude krvarilo vatru, u svijetu više neće biti nikakve sigurnosti. Od tog trenutka, od kada zvijezde prokrvare do četvrtog i posljednjeg znaka, proteći će četiri sezone mira (to je jedna kalendarska godina). Tijekom te četiri sezone djeca Zemlje se moraju povući dublje u divljinu na pusta mjesta, moraju sagraditi sebi nove domove i biti bliže Zemlji i Tvorcu. Jedino će djeca Zemlje preživjeti, a oni moraju nastaviti život u skladu s mudrošću i filozofijom Zemlje, a to znači da nikada više ne smiju se vrate starom načinu razmišljanja. Opstanak sam po sebi neće biti dovoljan jer djeca Zemlje će morati živjeti i bliže Duhu. Zato im reci da ne oklijevaju ako i kada se ovaj treći znak manifestira u zvijezdama jer će imati samo četiri sezone da pobjegnu ‘.
Djed je rekao da su se odjeci glasa s krvavo crvenog neba čuli još dugo, dugo. A onda su nestali u trenu, kao što su se i pojavili.