Može li postojati ljubav bez poštovanja

Naravno da ne može. A po svemu sudeći brojni razvodi i raskidi veza su upravo posljedica nedovoljnog poštovanja, bilo uzajamnog ili jednostranog.

Nekada se poštovanje muškarca podrazumijevalo, čak je imalo formu strahopoštovanja, jer je on bio taj koji hrani i izdržava obitelj. Žena u podređenom položaju nije ni razmišljala niti analizirala svoj odnos sa suprugom. Podrazumijevalo se da mora pokazivati ​​poštovanje i razumijevanje. Ako on pije, kocka se, vara je, pa to su, smatralo se, tipično muški “posla” i preko toga se prelazilo šutke kao preko neke dječje bolesti bez koje dijete ne može odraste. Ali kada je krenuo proces emancipacije i kada su žene shvatile da “imaju prava” da nešto očekuju a to “nešto” je bilo uvažavanje, poštovanje, kola su krenula faktički nizbrdo. Ni starinski, patrijarhalni model jednostaranog strahopoštovanja ne samo da je bio neodrživ nego i za ženu prilično deprimirajući ali mnogo jednostavniji. Kao u jednopartijskom sistamu, znalo se što se smije a što ne. Čak ni muškarci nisu bili svjesni da bi njihovo pokazivanje pažnje i poštovanja prema ženi doprinijelo boljim odnosima jer njih manje više osjećaje, nadanja, ili želje žena nisu mnogo interesirala. Rijetki su bili ti koji su se ponašali civilizirano s poštovnjem, uglavnom obrazovani sloj muškaraca. Podrazumijevalo se da “ako ima sve” ma kog da je on materijalnog stanja, ima status udane žene, materijalno osigurana, ima djecu, što joj još nedostaje? Inače su muškarci skloni izbjegavaju analiziranje emocija jer je to za njih ravno skoku s vrha Nijagarinih slapova u nepoznate dubine. Muškarac će naći dodatni posao, radit će dan i noć, ako treba ostavit društvo, čak i kocku što je vrlo teško, čak i pecanje ili neki hobi, samo da ne mora razgovarati ni s kim o emotivnim problemima. Jer emotivni problemi proizlaze iz nezadovoljstva jedne strane a oni se plaše da će oni biti krivci. U današnje vrijeme obje strane su manje više nezadovoljne jer između ostalog imaju taj izbor. Žene su shvatile da mogu i smiju i često je to stvar pomodnosti, biti nezadovoljan ili nesretan u ljubavi, braku. Pošto suvremeno obrazovanje ne podrazumijeva da bi obiteljski odnosi trebali postojati kao predmet u školama, djeca tj. mladi uče od roditelja, u pitanju je i genetika i uglavnom po sitemu kakva majka takva kći ili kakav otac takav sin, sljedeće generacije preuzimaju model ponašanja i uglavnom se negdje survaju u neku provaliju jer se vremena tako brzo mijenjaju, kriteriji, društvene norme, pravila da se gotovo malo tko snađe.

U današnje vrijeme muškarci će rado promijeniti pelene, usisati stan, skuhati ručak, žene će voziti kola na opravku, ako treba nešto će i da ukucaju u stanu, o zaradi da se i ne govori, više se i ne zna tko više zarađuje i to je postalo malte ne nebitno. Sve će uraditi što se od njih očekuje prema pravilima suvremenog društva ali o nekim osobnim nezadovoljstvima teško da će pričati. Jer to je najklizaviji teren. Da li on poštuje nju i da li ona poštuje njega? Ako ih pitate odgovorit sa – Pa naravno. Pritom će se on vjerojatno uzgred žaliti na nju u društvu, u krugu svoje obitelji, čak i na duhovit način nije umjesno, ona će to isto raditi u krugu svoje obitelji ili prijateljica ali otvoreno, njih dvoje, gotovo nikada neće o tome progovoriti. A ako se i dogodi, jedna strana, uglavnom oni, vješto miniraju takav razgovor i pretvore ga u svađu nakon čega slijedi durenje, plakanje, odlazak da se “proluftira”, bijes. Ona će možda reći prije nego on – Ti mene ne poštuješ na što će on odgovoriti – Nije točno ja tebe baš poštujem. Da li ona njega poštuje on će se povremeno pitati ali neće smjeti o tome otvoreno pita jer će time sebe poniziti. Gdje smije priznati naglas da se osjeća potcijenjenim, nedovoljno poštovanim? A upravo kod te stavke – poštovanje počinje i završava ljubav. Jer ljubav počinje s uzbuđenjem, divljenjem koje ne može postojati bez poštovanja. Osoba koja se voli uglavnom se idealizira i kada dođe do otrežnjenja i kada svako ispolji svoje mane ako preovladva i dalje osjećanje da je to “ta prava” osoba na koju se godinama čekalo, onda poštovanje postoji. Onda se za nju sve čini i veza s takvom osobom je dragocjenost koja se čuva za sebe. O njoj se ne priča, partner tj. partnerica nisu tema u društvu, ni u vidu šale ni u vidu ozbiljnog prepričavanja zajedničkih problema. Par koji nije u stanju riješiti sam svoje probleme, ili eventualno uz pomoć stručne osobe, nikada neće riješiti uz pomoć nekog sa strane. Jer taj netko ne može im ponovno oživjeti ljubav, može dati praktične savjete ali zapravo kompromsi su spontani u vezi u kojoj postoje ljubav i poštovanje. Ako postoji samo poštivanje onda nedostaje erotske privlačnosti ali ako postoji samo erotska privlačnost bez poštovanja onda je veza svedena na vulgaran razinu. Obje strane moraju pokazati interes za osjećaje one druge strane ma kako to bilo bolno jer tu je ključ problema. Partner je depresivan, nezadovoljan nečim, razočaran? Treba imati snage i pitati ga – Zašto? Jel ti mogu pomoći? Kako? Ako neće o tome pričati, situacija je utoliko teža. Partneri za seks se lako nalaze, čak se i financijska sigurnost može osigurati ali dobiti stvarno razumijevanje i ljubav od nekog, bezrezevno i kad naiđu teška vremena je najteže. A bez toga nema ljubavi. Ako partner misli da ste previše superiorni ili da ste previše slabi, da ste neaktivni, da ste egocentrični a nekada vas je volio ili misli da vas voli i dalje a ne želi se udubi u vašu osobnost, nije sposoban vas voli na način na koji je to vama potrebno onda ste vi sve vrijeme bili u zabludi da ste bili u vezi. Vi ste bili zajedno s nekim tko vas je ostavio da se sami koprcate u svojoj agoniji. Veze pucaju uglavnom kada su emocije u pitanju, kada je osoba nezadovoljna sobom. Lako je udovoljiti drugom ali kada osoba upadne u vrtlog vlastitih mračnih misli, razočarana sobom ako joj pružite ruku bit će vam vječno zahvalna.
Preći preko preljuba je lako ali dobiti odgovor na pitanje – Zašto je to Urai / uradila je teško. Možda to pitanje i ne treba postavljati ali se treba zamisliti. S kim vi to živite, koga vi to volite ili idealizujete ako vas je lako zamijenio za drugu / drugog?
Nepoštovati ili nemati razumijevanja za nečije osjećaje je najveći vid nepoštivanja partnera.

Prije nego što se upustite u razgovor s partnerom a žene to češće rade nego muškarci s pitanjem “Da li ti mene uopće poštuješ? “Razmislite zašto to pitanje uopće postavljate kada znate odgovor. “Ne” ili bar “ne” na način na koji vi to očekujete ili smatrate da bi trebalo. Odgovor je već “ne” jer nešto nije kako treba. Da bi vas partner ponovno poštovao potrebno je da mu se izmaknete iz vidokruga, čak iako ste pod istim krovom, ignoriranje i udaljavanje mnogo više govori nego bilo koje prebacivanje. Partner treba sam da se zapita što se to događa s vama umjesto da mu vi to objašnjavate jer po pravilu što mu više objašnjavate to će on više bježati od vas jer će njegovo osjećanje krivnje biti veće. I dobro je znati – Oba partnera ako su se nekada mnogo voljela, ma kako kratko ili ma koliko dugo bili zajedno, dobro znaju i osjećaju što ona druga strana misli i osjeća. Pitanje je da li žele reagiraju, da li očekuju da ona druga strana odreaguje, da li manipuliraju i da li vrednuju tu ljubav na način na koji ona zaslužuje. I obje strane znaju dobro tko je kriv za odnose koji više nisu onakvi kakvi su bili. Šutnja je najbolja taktika. Jer tjera svaku stranu da povede razgovor sa svojom savješću.