Detektor laži se mnogo koristi, ponekad i zloupotrebljava. Ali, jedno je sigurno: može vrlo lijepo poslužiti ozbiljnim i iskrenim istraživačima. Sedamdesetih godina XX stoljeća Klif Baxter, uz pomoć poligrafa vršio neke eksperimente na biljkama, vjerujući da one imaju živčani sustav koji može reagirati na jake utjecaje izvana. I dobio je izuzetne rezultate.
Danas je u svijetu provjeravanje zaposlenika i kandidata za prijam u radni odnos, uz pomoć detektora laži, vrlo uobičajeno među trgovcima koji obrću velike količine novca i u tvrtkama gdje je veliki protok radne snage. Ali, testovi koje izvode privatni poligrafisti veoma su smnjivi, osobito u odnosu na one koje provode stručnjaci vlade.
Takozvani komercijalni test traje 15-20 minuta, dok politički i sudski – čak i više sati. Privatni operateri uzgred koriste i vokalni analizator i postoje mnoge udruge za otkrivanje laži preko glasa, čak i telefonom, koji na tom poslu zgrću ogromne pare. Danas u detektori posebno cijenjeni među vlasti kako bi se bolje ‘nanjušili oni koji predstavljaju prijetnju vlasti, nacionalnoj bezbednsoti ili su špijuni i suradnici špijuna iz inozemstva’.
Oni koji su protiv upotrebe detektora laži, kažu: ‘Ako, na primjer, među tisućama službenika postoji zasigurno jedan’ grešnik ‘i ako je preciznost aparata 95 posto, mada to nije potvrđeno, onda bi bilo bar pedeset nevino optuženih na svakog otkrivenog prijestupnika.