Prijateljska ljubav u osnovi podrazumijeva osjećaj odgovornosti, brige, poštovanja, kao i poznavanje drugog ljudskog bića i želju da se unaprijedi njegov život.
Ona omogućava doživljaj jednistva s drugim ljudima, doživljaj ljudske solidarnosti, pruža osjećaj sigurnosti i potpore. Utoliko koliko smo svi samo ljudi, pomoć nam je svima potrebna.
Pitanja – Da li imamo prijatelje, jesmo li mi pravi prijatelji drugima, takva su odgovoriti na njih ovise od dinamike naše osobnosti.
Kako se prijateljstvo njeguje danas i može li se na tom polju naučiti nešto novo, kako bi nam život bio ispunjeniji i kvalitetniji, razmotrit ćemo uz osvrt na nekadašnju situaciju kada se “fudbalica”, kafica, moba i druženje podrazumijevalo.
Družili su se ljudi po firmama, klubovima, školama, općinama i svi se rado sjećaju tog vremena. Kažu da je bilo “sretnije vrijeme”, a da li je samo do vremena ?! Razmotrit zajedno!
“Drugari iz kraja”
Tinejdžerski period naročito okuplja drugarske skupine, kada još uvijek nije izgrađen identitet, i kada djeca kreću u prvi bunt protiv svojih roditelja, a utjeha se uglavnom nalazi u vršnjačkoj grupi.
Iz potrebe za pripadanjem trudi se svatko biti sličan drugarima. Slušamo istu glazbu, nosimo starke, izlizane traperice i strašno smo “cool”. Vjerujem da su mnogi od vas od drugova i drugarica u tom razdoblju učili prve fore – kako se prilazi djevojčicama, šta se radi kad brkovi krenu rasti …
Skupina nam u tom razdoblju daje snagu, dopunjava samopouzdanje kad krećemo u “muvanje” suprotnog spola … Oni su tu i da dijelimo uspjehe i slavu, i da se jadamo kada nam baš i ne ide ili kada nas “matorci smaraju” …
Dobivali smo u vršnjačkim skupinama i osjećaj sigurnosti, pripadanja, gradili svoju osobnost, mjerili se u odnosu na realnost oko nas, razvijali svoje sposobnosti i talente kroz zajednički rad i igru, uvjeravali se u potvrdu vlastite vrijednosti. “Druži se sa onim od koga možeš nešto naučiti”, govorili su nam stariji.
Slušalice na ušima i glazba “do daske”
Današnji tinejdžeri zadržali su uglavnom samo zajedničko “smaranje”. Stalnih članova grupe više nema. Svađa često dominira u razgovoru. Bijes lako eksalira. Suradnja traje kratko.
Kolektivne igre najčešće se svode na sjedenje ispred kompjuterskih ekrana, za konzolama, volanima. Sva energija je usmjerena na natjecanje tko će biti prvi, tko će osvojiti u igri koja teče u virtualnom svijetu.
Nema dodirivanja, nema prijateljskog tapšanja po ramenu … Kada nekome od njih nije dobro, taj “natuče” slušalice, “odvrne” glazbu na ajfonu ili nekom drugom moćnom elektroničkom uređaju, da bi utišao buku u glavi i tu prestaje svaka komunikacija. Ispred zgrade se ne silazi poslije škole. Dogovor je “vidimo se za pola sata na Fejsu!”.
Mala djeca – mali prijatelji
Tako se danas uče i mala djeca, već sa četiri godine. Kada dođu drugari, svakome po “Ped”, Laptop ili joystick u ruke, i “udri po dugmićima” … Bijes se iskali na plastici i svi su mirni, roditelji na prvom mjestu.
Na ovaj način djeca se otuđuju od jedine skupine koja u razdoblju puberteta im može pomoći, kada roditelji počnu im izgledaju “kao izvanzemaljci”, kada nemaju svijest o tome da su i drugi isti kao oni, na prve problem padaju u osjećaj manje vrijednosti . I dok kod mlađe djece kreće kuknjava i tužakanje, kod veće djece nastupa izolacija i osamljivanje …
Tu se već i depresija javlja, najprije kroz kratke depresivne epizode ili napade anksioznosti, strahova, gušenja ili panike … Kada bi bilo emotivne razmjene sa drugovima, sve nagomilane emocije ne bi morale ovako da preplavljuju tinejdžere.
Potreba za udruživanjem
Čovjek ima svijest o sebi kao pojedinačnom biću, svjestan je da će jednog dana umrijeti, svjestan je da je bespomoćan pred silama prirode i društva, i kada ne bi imao mogućnost udruživanja, poludio bi od straha pred vanjskim svijetom.
Kada je odvojen, odsječen, osjeća se bespomoćno, tjeskobno, kao da nije sposoban da se odupre svijetu koji ga napada. Tu je i glavni izvor stida i krivnje čovjekove – jer shvaća da se razlikuje od drugih, ali i da ne može sam.
S razvojem društva uvećavala se i grupa kojoj je čovjek težio, da bi se oslobodio osjećaja usamljenosti i bespomoćnosti. Ono što pojedinac nije sam mogao učiniti, mogla je grupa. Najprije zbog fizičkog, a kasnije i zbog psihičkog preživljavanja, udruživanje je postalo neophodno.
Kada čovjek ne uspije u napuštanju svoje usamljenosti, ne nađe skupinu s kojom može povezati, bilo prijatelja, srodnika ili ljubavnog partnera, povlači se iz vanjskog svijeta u bolest.
Povlačenje odraslih iz života
Danas smo svjedoci sve više ovakvih povlačenja, iako su maskirani socijalizovano ponašanjem. Mnogo prijatelja na društvenim mrežama, a gubitak kontakta s realnim osobama, mnogo čitanja knjiga bez provjere u realnom razgovoru s ljudima, ili “idealna slika o sebi”, savršeni “Selfi”, koja se plasira uz lažnu grimasu i poruku “super sam”, iza koje leži beznadežnost i osjećaj bezvrijednosti.
Gledanjem u male ekrane, dok djeca traže pažnju, ili ignoriranjem pitanja tinejdžera, dok je roditelj za igricama na računalu, roditelji se otuđuju i od svoje rođene djece. S prijateljima se sve rjeđe organiziraju druženja, jer se nema “vremena, novca ili volje”. Osamljivanje je sve češće i kada su ljudi u društvu, za istim stolom u kafiću, dok svako sjedi zagledan u svoj mobilni telefon.
Izbjegavanjem društva umrtvljuje i svoje ambicije, želje i potrebe koje se u grupi, društvu da drugom osobom koja nas prihvaća jedino mogu zadovoljiti. Izbjegavanjem društva osuđujemo sebe na strahove u vezi s preživljavanjem i aktiviramo bazičan strah od smrti koji izjednačavamo sa strahom od života.
Česta druženja zbog pražnjenja
Ima i onih ljudi koji se sigurno neće naći u prethodnim redovima, jer viđaju svoje prijatelje relativno redovito, organiziraju sjedeljke, odlaske na utakmice, u kazalište, kino, na pecanje, tenis, aerobik, knjižnicu … I dobro je da ih još uvijek ima.
Njegujte svoje prijatelje i potrudite se da i Vi budete pravi prijatelji njima! Nemojte biti od onih koji kažu “meni je potrebno samo da se negdje ispraznim”, ili još gore, da to nesvjesno radite, a hvalite se usput kako ste dobar i brižan prijatelj.
Osobe koje imaju loše obrasce u svojim primarnim obiteljima, kreiraju takvu okolinu gdje god da se nađu, bilo da formiraju postavku “troje u vezi” ili da pozivaju drugog da zajedno preziru nekog trećeg, ili da se postavljaju u nadređeni položaj i ljute se na drugog , da bi ovaj pokazao kako se osjeća krivim.
osjećaji prijatelja
Provjerite realnost s prijateljima jednostavnim obraćanjem pažnje na to kako se oni osjećaju u vašem društvu?
Kada “zapjeni” da vas mora posluša, da ste vi upravu, da on “nema pojma”, kada navalite sa kritikama, ljutnjom ili postiđivanjem, zapitajte se koliko mu stavljate do znanja da ga volite i poštujete, a koliko u stvari šaljete poruku “Ti ne vrijediš – Ja vrijedim! Ja sam pametniji! ”
U situacijama kada se netko istrese tako na svog prijatelja, takva osoba može osjetiti moćnim, velikim, važnim, jer ljubavlju pravda svoju agresiju, prezir, ponižavanje drugoga. Ovakva nadmudrivanja često se čuju na društvenim okupljanjima, sve više i na slavama, blagdanskim proslavama i drugim događajima kojima je primarni cilj bio slavljenje sveca koji čuva dom, opuštanje ili druženje.
“Prijateljstvo može postojati samo između onih koji su po moći jednaki.” (Hegel)
Jedino “opravdanje” za pametovanja nad prijateljima bilo bi stvarno hoćete dokazati drugoj osobi da ona ne vrijedi, ali tada je već ne možete ni nazvati prijateljem.
Narscisi kao prijatelji
Ako naletite na osobu koja se udvara u prijateljstvu, čini za vas sve, tako da se osjetite kao da ste u bajci, udovoljava vašim narcističkim potrebama, čuvajte se da se “kolo” ne okrene!
Narcis brzo mijenja pjesmu u “sve ono što sam radio ja za tebe, sada ćeš ti meni”, pritom više ne vodeći računa o vašim potrebama, zahtijeva da se prema njemu ponašate kao prema višem i jedinom ispravnom biću. Osim ako niste mazohista, bježite brzo iz ovakvog odnosa!
“Kad nekog u prolazu pitaš: Kako si? Ti to u stvari sebe provjeravaš! ” (MA)
Pitajte svoje prijatelje, a onda i saslušajte odgovor. Naučite sa slušati. Prijatelji, kao i svi drugi ljudi, govore i neverbalnim signalima, i šutnjom, i frazama koje su se u društvu “primile”.
Prijatelji dijele intimnosti među sobom očekujući da o tome neće čuti neka “treća” osoba, očekuju lojalnost, kao što je i sami nude, čuvaju tajne, solidarni su, pružaju pomoć, prija im zajedničko provođenje vremena, zajedničke aktivnosti i razmjena iskustava o zajedničkim interesima .
Kroz sve ovo jedni drugima jačaju osjećaj vrijednosti, pripadanja i životne svrhe.
brižno prijateljstvo
Osnova svake ljubavi, pa i ove, briga je za rast i razvoj druge osobe. Kada primijetimo da se prijatelj zaglavio u otporima, ambivalencija, neće “ni tamo ni tamo”, a nikao nije zadovoljan u vezama, na poslu, u obitelji, naše je da pitamo – Kako je, što ga muči, zašto se osjeća loše, da li mu je potrebna pomoć? Kako bi znao da smo mi bar tu, da pravimo društvo, da zna da nije sam, dok ne smogne snage za novi korak.
“Ako ste uspješni, možete osvojiti lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.” (Majka Tereza)
Kada osoba zavidi drugoj na nečemu što ova ima, bilo da je to materijalno dobro, osobina ili sposobnost, ona ima i potrebu da oduzme to od druge osobe. Kada zavidi prijateljima, ona ima želju da prijatelji nemaju to na čemu im zavidi. Kada bi ova težnja bila jasno, verbalno izražavana, prijateljstva bi lako pucala. Zato se često “uvijaju u oblandu” brige o drugome.
Pod izgovorom – ja sam ti pravi prijatelj, svi ostali te tapšu po leđima, samo ja ti govorim za tvoje dobro – pokušava se drugom navesti da uradi ono što u startu nije želio. Ako osoba nema povjerenja u sebe, može lako nasjedne na ove “prijateljske” prijedloge i odrekne se svojih pravih potreba.
Poštovanje je drugi ključni sastojak prijateljske ljubavi. Kada imate samopoštovanja i prihvaćate sebe u potpunosti, trebalo bi prihvatiti i vrline i mane i odluke vaših prijatelja. Onaj tko ne prihvaća sebe, često ne može istinski prihvati ni druge.
Prijateljstvo povezuje ravnopravne ljude, ono ne sudi površno, prodire u dubinu razloga za ponašanje druge osobe, ulazi u dubinu tuđe tuge, straha, nemoći, odlikuje se suosjećanjem i željom da se pomogne.
“Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.” (Elbert Hubbard)
Poznavanje je treći sastojak prijateljstva. Kako ćete biti prijatelj ako ne poznajete drugu osobu? Ima ljudi koji ne mogu tolerirati pritisak suprotnih, pozitivnih i negativnih osjećanja, pa sve odnose, uključujući i prijateljske drže na površnom nivou. Imaju mnogo drugara, stalno izlaze, često se s nekim “čuju”. Rascepkavaju svoju energiju na mnogo sitnih rupica, tako da nijedan odnos ne doživi težinu, da ih nitko u suštini ne upozna, da se ne bi suočili sa svojim i tuđim manama.
“Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.” (Ralph Waldo Emerson)
Bez uzajamnosti nema ni prave prijateljske ljubavi. Ne vjerujte u izreku “ko se hvali, taj se kvari”. Poštujte, cijenite i pohvalite svoje prijatelje za sve njihove uspjehe, vrline i sposobnosti!
Zalijevajte i njegujte svoja prijateljstva!
Za osobu koja ne zalije svoje cvijeće ni jednom u tjednu ne može se reći da voli cvijeće, ma koliko ona to tvrdila. Pozovite prijatelje na druženje, poslušajte ih, obratite pažnju na njihova stanja i osjećanja, povjerite im svoje brige i brinite o njima.
S prijateljima jačate i svoje samopoštovanje. Osoba koja ima samopoštovanja vjeruje da ima sposobnosti da njeguje druge, ali i prava da bude njegovana, brinuti o drugima i da drugi brinu o njoj, da voli i da bude voljena.
Prihvaćajući sebe u cijelosti prihvaćamo i prijatelje, dajemo jednaka prava sebi i drugima, a također prihvaćamo svoju odgovornost i ne oduzimamo je drugima.
