Bog Dao Bog Uzeo. Ovaj tekst je nastao iz knjige ‘Susreti sa zlom’ od Dimitra đanki, i kao i drugi tekstovi ovdje, namijenjen je da bi se svi informirali o zlu magije, da bi se odvratili od bavljenja s njom, kao i da bi se zaštitili od njenih pogubnih utjecaja. Izrekom ‘Bog dao, bog uzeo’, želim podsjetiti obdarene iscjeljujućim moćima da je njihov zadatak da pomažu, jer mogu i da izgube svojh dar ukoliko ga ne koriste nesebično, to jest, bez želje za materijalnim stjecanjem.

Mnogo ljudi, različito obdarenih, znaju tko i zašto ih je obdario za ono što čine; drugi tvrde da Bog nema ništa s onim što oni mogu. To što tako misle njihova je osobna stvar, i nemamo namjeru da ih ubeđujemo u suprotno. Važnije je da koriste svoj dar za pomoć onima kojima je potrebna. Pomažući ljudima, oni su uvijek ometali zlo, onemogućavajući ga u velikom broju slučajeva da ostvari paklene želje zlobnih i zavidnih ljudi. Nije malo ni onih koji imaju dar da pomažu, ali zlo je uspjelo djelovati na njih prije svega preko novca, tako da zaboravljaju tko i radi čega ih je obdario moćima. I u tom trenutku neminovno dolazi trenutak kada postupno počinju gube svoj dar.
Prije više godina slučaj je htio da se sretnemo s jednim starim iscjeliteljem iz Varne, koji je više od deset godina radio s poznatim iscjeliteljem-travarom dr Dimkov, čiji je bio učenik. On je savršeno vladao iris dijagnostikom (preko očiju) i biljnim receptima pomogao velikom broju ljudi. Jednom sam ga pitao da li je predao svoja znanja nekom mlađem čovjeku koji bi nastavio njihovo djelo.
– Pokušavao sam ne s jednim već s mnogo mladih ljudi, ali svi su oni dolazili kod mene učiti s jedinom mišlju koliko će novca zaraditi kada nauče i mogu to što mogu ja, pa zbog toga nijednom od njih nisam mogao prenijeti svoje iskustvo – s tugom je odgovorio stari čovjek. Sigurno da će, samo zbog ljudske gramzivosti, na onaj svijet odnijeti znanje kojim je pomogao mnogim ljudima.

TUŽAN KRAJ

Ispričat ću o još dvoje ljudi koje je Bog obdario darom najvišeg stupnja: da otkrivaju crnu magiju, da je pronalaze i uništavaju, da postavljaju gijagnozu, da liječe i da čine još mnoga čuda koja ne bih mogao ni da nabrojim. Upravo na te slučajeve odnosi se izreka: ‘Bog dao, Bog uzeo’.
Jedna poznata vidovnjakinja živjela je u jednom malom selu kod Dobriča. Od mog prvog susreta s njom prošlo je dosta godina. Njezin dar se pojavio još dok je imala 16-17 godina. Tada se i udala. Mlada žena, Turkinja, za samo nekoliko godina postala je poznata ne samo u Dobrička kraju već iu cijeloj Bugarskoj. Kada sam prvi put otišao kod nje imala je oko 30 godina. Oko njene kuće bilo je ljudi iz cijele zemlje, došli su tražiti pomoć. Ona je činila čuda. nemoguće je opisati sve što sam vidio i u što sam se uvjerio, ali vidio sam magije koje su ljudi nosili kod nje da ih ona uništi. Sve su to oni sami pronašli na mjestima na koja im je ukazala vidovnjakinja, a da pritom nikada nije išla u njihove stanove i kuće. Stalno je putovala obilazeći cijelu zemlju, da bi pronalazila i otklanjala različite oblike crne magije, usmjerene protiv ljudi koji su tražili njezinu pomoć. Nije se događalo da predskaže nešto a da se to nije ostvarilo, a zahvaljujući njenom daru na tisuće ljudi dobivalo je pomoć i iscjeljenje.
Od našeg prvog susreta prošlo je nekoliko godina, kada je sudbina udesila da se ponovo sretnemo. Ne znam kako ni kojim iskušenjima zla nije odoljela, ali najvjerojatnije se radilo o novcu. Vidio sam njenu izgorjelu kuću i shvatio da se to dogodilo samo nekoliko dana prije našeg drugog susreta. Izgorjela je bila ne samo kuća, već i cijelo pokućstvo. Bog uvijek nalazi način da upozori i podsjeti one kojima je dao moć i dar da pomažu ljudima, da su pogriješili ili da su počeli koristiti taj dar uglavnom za osobno blagostanje. Uvjerio sam se da je vidovnjakinja uvelike izgubila dar koji je imala. I dalje je pomagala mnogima, ali više nije bila ona ista koja je činila čuda. Uvjeren sam da bi vidovnjakinja, da je poslije dobivene kazne za svoje pogreške nastavila služiti dobru vjerno i bez koristoljublja, uspjela povratiti dar u potpunosti. Međutim, ona je bez sumnje polako ali sigurno bila svladana sablaznima lukavog. Poslije nekoliko godina, izgubivši sve svoje moći i spoznavši veličinu gubitka, ona je učinila najveći grijeh za jednog čovjeka – sama je sebi oduzela život.

STUDIJE NA ONOM SVETU

Drugi čovjek o kojem ću govoriti živ je i zdrav, još je poznati vidovnjak i iscjelitelj i pomaže mnogim ljudima. Ne znam da li shvaća, ali trenutno je na raskrsnici koja ima samo dva smjera. Jedan je da okrene leđa zlu, prema čijim iskušenjima više nije ravnodušan, i da služi općem dobru ne bi li na taj način povratio dio već izgubljene moći i mogućnosti, ili da se polako ali sigurno preda iskušenjima lukavog.
On je vidovnjak i iscjelitelj koji je pomogao tisućama ljudi iz cijele zemlje u njihovim nevoljama. Odmah poslije odsluženja vojnog roka oženio se siromašnom djevojkom i stvorio obitelj. I on sam bio je vrlo siromašan – sin najsiromašnijih ljudi u selu. Još na samom početku svog bračnog života, kao mladić u punoj snazi, izašavši u dvorište hraniti životinje, bez nekog vidljivog razloga izgubio je svijest i pao. U tom stanju su ga pronašli njegovi. Nosili ga iz bolnice u bolnicu, ali on nije dolazio svijesti. Na kraju su ga doveli na liječenje u VMA. To se dogodilo prije oko 32 godine. Pošto je bio u komi više od mjesec dana, njegovi najbliži i supruga već su počeli razmišljati o pogrebu. međutim dogodilo se čudo i točno 41. dana on je došao svijesti.
Mnogo puta smo on i ja razgovarali o različitim stvarima. Pitao sam ga, razumije se, gdje je u onostranom proveo tih 40 dana, što je vidio i naučio i što je osjetio vraćajući se svesti. Ne mogu opisati sve o čemu mi je pričao, jer bi mi oduzelo mnogo vremena, ali ću pokušati prenesem najvažnije.
Vraćajući se iz kome 41. dana bio je vrlo malaksao i iznemogao, ali je jasno osjećao da je sasvim drugi čovjek. Kada je u sobu ušla jedna od medicinskih sestara, on je jasno vidio da je njen suprug imao udes kolima, da je na mjestu ostao mrtav i da upravo u tom trenutku njegovo tijelo na nosilima skidaju pred bolnicom. Sestra, sva u čudu što je bolesnik došao svijesti, nije obratila pozornost na njegove priče, već je odmah otišla obavijestiti liječnike. Kod njega se za kratko vrijeme okupio čitav medicinski personal s odjela i on je pred svima ponovio ono što je vidio o udesu supruga medicinske sestre. Jedan od prisutnih liječnika je prokomentirao: ‘Napokon je došao svijesti, ali nešto ipak nije u redu s njim jer govori gluposti’.
Doktor je posavjetovao medicinsku sestru da ne obraća pažnju na njegove riječi. Međutim, on je rekao nešto o zdravlju djeteta jednog od liječnika, što se dogodilo prethodnog dana, a malo kasnije je potvrđeno i ono što je rekao setri.

Osmostruki DAR

U bolnici su ga podvrgavali najrazličitijim ispitivanjima, ali pošto nisu ustanovili ništa neobično, otpustili su ga kući. Za samo 40 dana u onostranom, ovaj čovjek, koji je završio tek jedan-dva razreda osnovne škole i takoreći nije umio ni da piše, naučio je pismeno i govorno arapski jezik, dobio ogromna znanja o čovjeku i prirodi i sposobnost da predskazuje, da postavlja savršenu dijagnozu i da liječi, a naučio je i kako da se služi svim svetim knjigama na arapskom jeziku. Gdje je bio u onostranom i od koga je sve to naučio?
Znanje je dobio preko svoje duše u onostranom. Tamo su ga obučavali mrtvi koji su u različito vrijeme živjeli na zemlji. Kao zemaljski ljudi svi su bili hodže i činili su samo dobra djela. Njih je vidovnjak poznavao poimence, znao je sve o njima: tko, kada i gdje je živio.
Dvanaest je bilo čudesa za koja su mrtvi mogli mu prenesu znanje. Ostavili su njemu da izabere za koliko od njih želi biti obučen. Budući vidovnjak izabrao je osam za koje su ga pripremali tijekom 40 dana provedenih u onostranom. Zemaljskih ljudi s toliko mnogo različitih darova je jako malo. Nabrojat samo neke kojima je on vladao do savršenstva.

■ Naučio je pismeno i govorno arapski jezik, bez čega ne bi mogle koristiti svete islamske knjige.
■ Upoznao je ljudski organizam i procese u njemu, ovisnost među tijelima, vidio je sve što se događa u organizmu iu trenutku se orijentirao, dajući točnu dijagnozu oboljenja.
■ Znao je koje liječenja poduzeti za različita oboljenja. Precizno i ​​bez napora namještao je iščašenja i pomicanje kralježaka na kralježnici i udovima. U mnogo slučajeva koristio je mješavine različitih biljaka za liječenje lakših oboljenja.
■ Od njega ništa nije moglo sakriti iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti: predskazivao je sve sa apsolutnom preciznošću.
■ Imao je sva znanja o svim vrstama magije i već prilikom prvog susreta mogao je odrediti je li oboljenje izazvano magijom ili ne.
■ Ukazivao je na mjesta gdje su postavljene ili zakopane magije, au mnogim slučajevima i sam je išao pomoći da se one pronađu i odstrane.
■ Uvijek je po svojoj želji mogao uspostaviti telepatsku vezu sa onostranim, s onima koji su ga obučavali, i dobiti dodatne informacije o svakome io svemu.
■ Imao je i telepatsku vezu sa svima koji su posjedovali takav dar najvišeg stupnja, kojih u Bugarskoj ima samo nekoliko.

Ne bih mogao ni spomenuti sve što je mogao ovaj čovjek, koga je Bog obdario mogućnošću da pomaže ljudima koji stradaju. Više od 30 godina on je sve to radio krajnje nesebično, lišavajući sebe sna i odmora. Živio je s bolom i stradanjima ljudi koji su mu se obraćali za pomoć. Apsolutno o svemu se savjetovao s onima iz onostranog koji su ga obučavali. Unaprijed je znao tko i kada će doći kod njega za pomoć, kome od tih ljudi treba pomoći zato što je dobar i koga treba vratiti, jer je došlo vrijeme da plaća za svoje grijehe.

LAŽNA pravednici

Prilikom jedne od svojih posjeta njemu, prisustvovao sam sljedećem: žena srednjih godina, jako našminkana, okićena gomilom nakita, plakala je i kukala jer je vidovnjak odbio joj pomogne riješiti svoj zdravstveni problem. Počela je priča samo za sebe koliko je bila dobra i poštena žena, koliko je dobra činila ljudima tijekom života. To je očito naljutilo vidovnjaka, pa je nabusito upitao:
– Zar to što si svoju snahu ubila magijom i ostavila unuče bez majke smatraš dobrim dijelom?
Našminkana gospođa je u trenutku prestala plakati. netremice je gledala u vidovnjaka, ne shvaćajući na koji način je taj čovjek saznao za njena zlodjela. Viđao sam kod njega i druge takve žene. Vidovnjak ih je tjerao čim su se pojavljivale, znajući za zlodjela koja su počinile. Netko od ljudi koji čekaju jednom ga je upitao zašto ne želi pomoći jednoj starijoj ženi koja je došla izdaleka, nakinđurena kao za modnu reviju. Njegov odgovor je bio: – Takvima, koje je Bog kaznio za njihove zulume, ja ne mogu pomoći.
Mnogo ljudskih tragedija vidio sam prilikom posjete vidovnjaku. Bilo je na tisuće onih kojima je on uspio vratiti zdravlje i sačuva život, obitelj, da im povrati vjeru u dobro. Uvijek je izgovarao imena i opisivao izgled zlodelnika, otkrivajući njihovo licemjerje pred onima koji su tražili njegovu pomoć. Od tog trenutka ljudi su znali tko je odgovoran za njihovu nesreću i čuvali su se tih ljudi. Često se događalo da im je bilo teško povjerovati da su im stradanja pričinila vrlo bliski rođaci, kojima su oni sami činili mnoga dobra djela. Jednom je došla neka razjarena žena i počela se svađa s vidovnjakom jer ju je nabedio da je magijom izazvala bolest svoje mlade nećake. Svojim bezobrazlukom ona je izazvala vidovnjaka, pa je on ljut, pred svima koji su čekali, nabrojao sve prljavštine koje je ova žena izvršila tijekom svog života. Upozorio ju je također da će se sve to, ranije ili kasnije, vratiti njenoj djeci ili unucima. Ona je zašutjela, problijedio kao krpa, nekoliko sekundi je ostala stajati nepomično kao da ju je nešto lupilo po glavi, a onda je počela zavija kao da je netko umro, tražeći oproštaj. Vidovnjak joj je tada rekao: – Trebala si o tome misliš kada si išla da praviš magije.

MIRIS NOVCA

Bog na razne načine iskušava one kojima je dao moć i mogućnosti da nesebično pomažu ljudima u nevolji, a i zlo ih neprestano obasipasvojim sablaznima. Mnogim iskušenjima i sablaznima odolijevao je ovaj čovjek tijekom 31-godišnje neprekidne borbe protiv zla, izazvanog ljudskom zavišću i zlobom. Ali, lukavi nalazi put iu nemalom broju slučajeva uspijeva prodrijeti u dušu čak i takvih ljudi. Ja nikada ne bih povjerovao da on može se poda bilo kakvoj sablazni, jer mu je Bog kroz zahvalnost tisuća ljudi kojima je pomogao dao sve što mu je bilo potrebno. Pokušat, ukratko opisati kako je zlo, ipak, pronašlo put do njega.
Godinama je vidovnjak odbijao nametljivo prijateljstvo jednog čovjeka, koji je shvatio kakve koristi za sebe može izvući ako uspije pridobiti povjerenje i prijateljstvo vidovnjaka. Taj čovjek je na kraju ipak uspio ostvariti svoj cilj, zahvaljujući zlu koje mu je pomoglo. Pridobivši povjerenje i prijateljstvo vidovnjaka, on je počeo kod njega da dovodi samo ljude koji su, da bi spasili svoje zdravlje i život, davali mnogo novca. Kažu neki ‘pametni’: – Ono što ne možeda se dobije novcem, može dobiti s mnogo novca ‘, a novac je uvijek bio najjače sredstvo koje je koristio lukavi. Već izvjesno vrijeme kod vidovnjaka imaju pristup samo ljudi debelih novčanika, što mu se nesumnjivo dopalo. Sretao sam ga iu tom razdoblju i uvjerio se da je dio svog dara već izgubio, ai on sam je shvatio i to ga je traumirao.
Vidio sam kada je ponekad protivurečio onima koji su mu dali dar i pomogao samo ljudima koji su dobro plaćali. Informacija koju je dobivao za vrijeme dijaloga s onostranim bila je nepotpuna, u mnogim slučajevima i netočna, ponekada sa ciljem da zavede. On i do dana današnjeg bezrezervno vjeruje svojim učiteljima iz onostranog, ali kao da je zaboravio da oni pomažu samo dobrim ljudima koji imaju čistu savjest, a one s mnogo novca kao da ne vole baš mnogo, jer kada je vidovnjak tražio dodatnu informaciju da bi pomogao nekome od njih, ona je obično bila pogrešna.
Nitko, razumije se, nema ništa protiv onih koji su poštenim trudom i radom postigli blagostanje, ali nije mali broj onih koji su postigli sve uz pomoć zla. netko bi, čitajući ove redove pitao: ‘A zašto se Bog, preko onih s kojima kontaktira vidovnjak, ne umiješa i vrati ga na pravi put?’ Ne treba gubiti iz vida da je Bog nama ljudima, dao pravo na slobodan izbor, pravo na samoopredjeljenje. Ako čovjek sam, svojom voljom, izabere put ka zlu, Bog neće da se miješa, ali nitko mu ne može osporiti pravo da oduzme što je dao ljudima za njihovo dobro. Mislimo da za takve slučajeve sasvim odgovara izreka ‘Bog Dao Bog uzeo’.