Ljevoruki su odigrali ključnu ulogu iu mnogim ratovima u ljudskoj povijesti. Legendarne vojskovođe poput; Aleksandar Makedonski, Julije Cezar, Napoleon – kao i njegova supruga Žozefina, bili su ljevoruki.
Michelangelo je čuvenu Davidovu skulpturu vajao tako da je u njegovu lijevu ruku stavio praćku kojom je David trebao pobijediti Golijata. U Bibliji postoji zabilješka o oko 700 ljevorukih koji su nepogrešivo gađali kamenjem određeni cilj.
Ljevoruki su oduvijek imali pomalo poseban položaj. Za njih kažu da su osobenjaci, bundžije koje još od najranijeg djetinjstva odbijaju se ponašaju kao sav ostali svijet. Ukratko, ljudi koji nisu sasvim normalni.
Danas, učitelji i roditelji popustljiviji su i dozvoljavaju levorukoj djeci da se, bez ometanja, ponašaju u skladu sa svojom prirodnom sklonošću. Ali, unatoč tome, oni nisu brojniji nego ranije. I dalje su u manjini i ima ih najviše 10-13 posto.
Mnogi ogledi sa štakorima, mačkama, i sličnijim nama, čimpanzama, pokazali su da jedva ako polovica njih radije koriste jednu nego drugu šapu, pa i tada broj ljevaka i dešnjaka je skoro ujednačen. Kakvo je, dakle, porijeklo opće prevage dešnjaka kod čovjeka? Odgovor na to, prividno bezazleno pitanje, zahtjeva najsuvremenija znanja iz antropologije, neurologije i genetike.
Ta neravnoteža desno-lijevo nije od jučer. Arheolozi su, na primjer, zapazili znakove upotrebe desne ruke na oruđu koja su pripadala prvim ljudima, prije više od 30.000 godina. Čini se da je samo neznatan dio predmeta pripadao ljevoruki. Neki paleontolozi su, čak, primijetili predominaciju dešnjaka kod primata od prije 1.9 milijuna godina.
Utjecaj kulture ne izgleda dovoljan da se objasni ta premoć. Svakak, ni jedno društvo ne nameće uporabu lijeve ruke, dok mnoga to osuđuju. Priklanjanje desnoj ruci ponekad se protivi svakoj logici, jer arapske zemlje, primjerice, imale bi velikog interesa da favoriziraju uporabu lijeve ruke, barem kad je riječ o pisanju, Budići da se ono obavlja sa desna na lijevo. Međutim, arapski kaligrafi najčešće su dešnjaci. Ipak, unatoč problemima kod učenja i, ponekad, čak, pritiscima, ljevoruki su još uvijek tu. Pitanje je, dakle, dvostruko: zašto su dešnjaci tako brojni i zašto ljevoruki, iako u manjini, još uvijek postoje?