Međusobno emocionalno i fizički ovisni, jednojajčani blizanci, a pogotovo čudo prirode – sijamski blizanci – isto se oblače, boluju od gotovo istih bolesti i strahova i umiru jedno za drugim u kratkom vremenskom razjaku. Jesu li neka pravila života blizanaca zapisana u genima ili je sve prepušteno zvijezdama …?

Jedna od zadivljujućih tajni prirode, fenomen koji nije do kraja proučen je rađanje blizanaca. U izvrsnoj koegzistenciji djece, rođene istodobno od jedne majke, nisu rijetke pojave telepatske sposobnosti, strah od vanjskog svijeta i neprekidna međusobna briga. Iz godine u godinu, rađa se sve više blizanaca. Istraživanja u Engleskoj su pokazala da je 1990. godine rođeno 7.452 para blizanaca, odnosno svaka deveta trudnica donijela je na svijet blizance. Još uvijek se vode znanstvena istraživanja koja treba odgonetnuti tajnu rađanja sve većeg broja ove djece.
Blizanci mogu nastati kao rezultat oplodnje dvije odvojene jajne stanice s dva odvojena spermija i tad se razvijaju u odvojenim posteljicamai, po pravilu, nisu slični jedno drugom. S druge strane, oni postaju slični onda kad je jajašce oplođena jednim spermatozoidom, a zatim se podijeli na dvije. U tom slučaju, djeca se razvijaju u jednoj placenti i uvijek su istog spola. Ovo su medicinski aspekti pojave blizanaca, ali tjedna dugog povijesnog razdoblja rađanja djece, međusobno sličnih kao jaje jajetu, znanstvenike je taj fenomen istovremeno ushićivao i zabrinjavao
Najpopularniji blizanci u Engleskoj su sestre Chaplin, Greta i Frida. One sinkrono razgovaraju i jedu, licem su okrenute jedna prema drugoj kada se oblače, kao da stoje pred ogledalom. Ako Greta stavlja narukvicu na lijevu ruku, Freda će je nositi na desnoj. Ako jednoj puknu pertle na cipelama, druga će iščupati pertle iz ‘ogledalu’ cipele. Kupuju obuću istog broja, mada Greta ima nešto veću nogu od svoje sestre. Ako Freda škraba po desnoj ruci, onda će Greta nalijepiti flaster na istom mjestu na lijevoj ruci. Svaki pokret, sve do zakopčavanja posljednjeg gumba, one rade apsolutno skladno. Ako im zapadne različita odjeća, mijenjaju je i oblače istu. Ako dobiju za Rucăr ribu i krumpir, one istovremeno počinjuda jedu krumpir. DOk šetaju, sestre hodaju u korak, kao da su u stroju. Kosu češljaju na isti način, imaju iste čarape, maramice, pa čak i rublje. Njihova sobarica je, jednom prilikom, dala Greti i Fredi po dva sapuna različite boje, ali je svaki komad morao biti prepolovljen i dat sestrama i samo tako su ga prihvatile.
Sestre Čaplin se u kasnijim godinama nisu sjećale svog djetinjstva. Ova neobična sklonost istovremenog i međusobno ovisnog života razvila se kod njih zbog jednostranog obiteljskog odgoja, krivnjom majke. Do takvog zaključka došli su oni koji su proučavali način života već odraslih blizanki. Dok su bile djevojčice, majka se Greti i Fredi obraćala kao jednoj osobi, stimulirajući njihovu međusobnu i prilično čudnu ovisnost. Ona je djevojčicama kupovala iste igračke i potpuno iste lutke. Sestre su tvrdile da ih je majka savjetovala da uvijek budu zajedno i da se nikad ne druže s muškarcima. Sa nepoznatim ljudima, Greta i Freda nisu željele komunicirati. Ako jedna od sestara htjela čitati, a druga nije, onda nijedna nije uzimala knjigu. Čak su se odrekle i svojih imena i jedna drugu Oslovljavale s ‘tvin’ – blizance.
Poslije dugoga razmišljanja, njihovi roditelji Elsie i Jack, odlučili su djevojčice daju državi na skrb i sestre su smjestili u internat. Svaki tjedan su dolazile kući na odsustvo. Po izlasku iz autobusa, šutke su stajale na nogostupu pored stepeišta, ne žureći prema vratima kako bi zazvonile. Kroz prozor su mogle vidjeti svoju majku, koja je također znala da njenje kćeri stoje na ulici, ali nije željela da izađe i pusti ih u kuću. A sestre su i dalje dolazile u svoj dom. Ponekad su satima nepomično stajale i gledale kroz prozor, da bi se zatim istodobno okrenule i pošle natrag u internat.
Greta i Freda su još živjele kod roditelja kad je izbio težak konflikt sa susjedom Kevinom Ivsonom. Djevojčice su počele bukvalno da ga proganjaju. Pisale su uvredljiva pisma, napadale ga, dosađivale mu na poslu, čak su se bacale pod kotače njegovog furgona. Kevin Ivson se veoma tolerantno ophodio prema čudnim blizankama, ali na kraju ga je strpljenje izdalo i odlučio je prekinuti ovo izrugivanje na svoj račun. Jednom, kad su sestre po navici počele s uvredama, mister Ivson je sve to snimio na magnetofonsku traku.
Shvatio je da mu nitko neće vjerovati ako ne bude imao neki dokaz. I pored neoborivih dokaza sestre su uporno odbijale priznati krivnju uzvikujući u sudnici: ‘On je lažov! Mi nikada nismo bile u njegovoj blizini! ‘

Psiholog je došao dao zaključka da je ovaj problem nemoguće medicinski riješiti. Sestre Čaplin su proglašene krivima za narušavanje društvenog reda. Bile su oslobođene zatvorske kazne pod uvjetom da prekinu s vrijeđanjem svog susjeda. Strah da ih u zatvoru mogu odvojiti na duže vrijeme, prinudio je sestre da daju ovo obećanje. Ovaj jedinstveni slučaj pobudio je veliku pažnju javnosti, ali je utjecao na to da se blizanke još više povuku u sebe i izoliraju. One nisu mogle da shvate suštinu interesovanja ljudi za njih i to ih je plašilo. Ignorirale su pisma potpore. Ipak, jednom muškarcu koji je želio da se pobrine za njih, sesre su povjerovale i nisu pogriješile.
Jack Devenpot se udaljio od svoje profesije da bi što više vremena posvetio blizankama i vratio ih u realan svijet. On je osjećao iskrene simpatije prema sestrama shvaćajući težinu njihove sudbine. On je predložio sestrama da se presele u njegovu kuću u Londonu. Greta i Freda su kod inženjera došle u ‘probnu’ posjetu. Jack je uspio ih uvjeriti u iskrenost svojih namjera i uskoro su postali dobri prijatelji. Prvih dana života u novom domu sestre su učile da se brinu o sebi, bavile su se najjednostavnijim financijskim poslovima i kuharskim vještinama. Jack je za njih bio pametan i strpljiv drug i otac. Na kraju krajeva, Devenpot je pomogao Greti i Fredi steći povjerenje u sebe, svoju snagu i da nađu svoje mjesto u životu. Čak i kad su napustile njegov dom, blizanke su još dugo dolazile kod Jacka u goste. Tijekom cijelog svog života, sestre se nisu nijednom rastale. Ako se to dogodilo, makar i na trenutak, one su dobivale histerične napade. Sestre Čaplin ne vole da se druže s drugim ljudima, niti da budu u centru pažnje, mada njihov neobičan način života neprestano privlači pažnju okoline. Svaka kupovina za njih dvije predstavlja pravo mučenje, jer su sve oči uprte u njih.