Transakciona analiza (TA) teorija je ličnosti koju je ustanovio Erich Bern, jedan od vodećih psihoanalitičara. Ova teorija ličnosti bazira se na razmjeni (transakciji) informacija, verbalnom i neverbalnom govoru roditelja ili okoline još u ranom djetinjstvu.
TA pomaže da dođete do svoje autonomije, shvatiti neke zastoje u svom životu, prepoznati zabrane iz djetinjstva, koje vam ne dozvoljavaju da napredujete, da dopustite sebi i uspjeh i bogatstvo u bilo kojem smislu, kao i da date sebi dozvolu za ono željeno i odustanete od pogrešnih uvjerenja, koja su duboko usađena u sve nas, a posljedica su roditeljskog odgoja, naravno iz najboljih namjera, i njihovog verbalnog i neverbalnog govora u procesu odrastanja.
TA daje predstavu o psihološkoj strukturi pojedinca, koristeći model ego stanja i analizu transakcije. Ego stanje je skupina povezanih ponašanja, misli i osjećaje jedne osobe, to je način na koji ljudi ispoljavaju dio svoje ličnosti u zadanom vremenu.
Kod ljudi postoje tri ego stanja – roditelj, dijete i odrasli.
RODITELJ
Ovo je ego stanje u kojem osoba podsvjesno oponaša svojim ponašanjem, mislima i osjećajima jednog od svog roditelja, ili neku drugu roditeljsku figuru, odnosno ponaša se onako kako su radili roditelji.
Roditelj je kao magnetofon, to je skup unaprijed snimljenih i kodiranih predrasuda za život. Kada funkcioniramo iz ego stanja roditelja, mislimo, osjećamo i ponašamo se kao naši roditelji.
Roditelj bez obrazloženja odlučuje kako reagirati u nekoj situaciji ili kako treba živjeti po njihovom mišljenju. Roditelj može biti kritički i njegujući.
Kritički roditelj daje zabrane zbog kojih osoba još u ranom djetinjstvu (između treće i osme godine života), na temelju tih zabrana koje usvaja, stvara životni scenarij (skripta) po kome funkcionira u daljnjem životu.
Od donesenog životnog skripta ovisi dalje ponašanje u životu. Skript može biti gubitnički ili pobjednički.
Zabrane koje dijete najčešće dobiva od roditelja su:
Ne budi – nemoj da postojiš.
Ne budi ono što jesi
Ne budi dijete – nezrelost
Nemoj odrasteš, da ti ja uvijek budem potreban – zabrana samostalnosti
Ne čini to nikad u životu
Ne čini ništa – zabrana samostalnosti
Ne budi važan – odsustvo samopouzdanja
ne pripadaj
Ne budi blizak – problemi u vezama
Ne budi dobro – ne budi zdrav
Ne misli – bolesti ovisnosti
Ne osjećaj – frigidnost, impotencija
Ove zabrane su uvijek u negacijama i nikada nisu afirmativne.
S druge strane, djetetu se govori što mora raditi i čini, uvijek u vidu naređenja:
Dopadni mi se – i drugim ljudima
budi savršen
budi jak
trudi se
žuri
pazi
Za razliku od kritičkog roditelja, postoji i njegujući roditelj koji daje dozvole:
– Dozvola za postojanje
– Dozvola da se bude originalan i da se na sebi svojstven način iskuse senzacije, misli i osjećaje, bez obzira na tuđe mišljenje
– Dozvola da se bude svog spola i godišta s potencijalima za rast i razvoj
– Da se bude emocionalno blizak sa ljudima
– Da se bude svjestan svoje bazične životne pozicije
– Da se promijeni životna pozicija
– Da se bude uspješan u životu, poslu, ljubavi, seksu
– Dozvola da se život smatra smislenim i vrijednim življenja
DIJETE
Iz ego stanja djeteta reagiramo kao dijete koje smo nekada bili, ne glumimo, već reagiramo spontano, impulzivno, te slobodno ispoljavamo emocije – ljubav, mržnju, radost, i tada smo slobodno dijete.
Kada su reakcije kreativne ili filozofske, i kada smo zamišljeni, tada ispoljavamo ego stanje djeteta koje se naziva – mali profesor.
Kada smo uplašeni, stidimo se ili osjećamo krivnju, djelujemo iz takozvanog adaptiranog djeteta.
Transakcionom analizom dijete se vidi kao izvor kreativnosti, zabave i rađanja emocija koje su spontane. Da nema tog djeteta u nama ne bismo se zaljubljivali, divili prirodi, voljeli cvijeće i životinje, bili radosni, smijali se …
ODRASLI
U ovom ego stanju koristimo logično razmišljanje za rješavanje izazova, pri tome vodeći računa da naše ego stanje roditelja i djeteta ne kontaminiraju ego stanje odraslog.
Kada se naše ego stanje odraslog kontaminira odlukama našeg ego stanja roditelja, nastaju predrasude. Isto se događa s neprovjerenim informacijama u djetetu, pa nastaju iluzije.
Ego stanje odraslog je stanje psihološkog zdravlja. Odrasli vidi svijet onakav kakav je, sada i ovdje. Odrasli vodi brigu o sebi i drugima.
Odrasli ume da se nosi sa stresom i problemima, i rješava ih na konstruktivan i najbolji način za sebe.