U ranijim tekstovima koji sada već čine trilogiju o nadolazećem Dobu Vodenjak, bavili smo se odlikama ovog Doba kroz različite simboličke prikaze. Tako smo u prvom dijelu promatrali doba Vodenjak kroz prizmu mitologije i ezoterične filozofije, da bi drugi dio bio posvećen astrološkoj simbolici nastupajuće promjene. U ovom završnom osvrtu pokušat doći do nekog odgovora na pitanje o kojem postoji široka debata među astrolozima, a to je kada će ovo Novo doba službeno i početi.
Era Vodenjak se smatra duhovnom prekretnicom – za društvo, ali i za svakog čovjeka posebno. Puno je spekulacija o tome kada počinje Era Vodenjak. Da li je već počela, da li tek dolazi, ili je čovječanstvo već u sredini Ere Vodenjaka? Mišljenja su sasvim podijeljena, pa tako Međunarodna astronomska unija (IAU) kao datum početka uzima 2601. godinu, neki astrolozi proglašavaju 2375. kao početak Ere Vodenjaka, a kao što ćemo vidjeti mišljenja su jednako nekoherentna i između različitih misticima.
Posao nam u ovom pogledu ometa činjenica da prijelazno razdoblje tijekom smjene ovako dugih vremenskih razdoblja i sam traje poprilično dugo. U ovom smislu, mišljenja sam da slobodno možemo i ovdje prihvatiti jedan od temeljnih astroloških principa, a to je da kada se neka planeta ili točka horoskopa nađe u posljednjih pet stupnjeva jednog znaka, već djelomično poprima karakteristike narednog znaka.
Zašto su ovih pet stupnjeva sada bitni? Upravo zato što se po općeprihvaćenim astrološkim izračunima točka precesije ekvinocija sada upravo nalazi na pet stupnjeva Riba. Stoga, ovo može biti i razlog zašto već sada osjećamo ovu nastupajuću promjenu, i to sve snažnije i snažnije, kako je to već i opisivano, pa smatram da se u biti i ne može odrediti neki fiksni datum ove promjene, već da je u pitanju jedan postupni tok kojeg usmjeravaju različite točke preokreta. Jedna takva je primarna tema ovog teksta.
Ovdje se vrijedi još jednom osvrnuti na tu famoznu precesiju ekvinocija i na što se ona to zapravo odnosi? Sunce svake godine potpuno obiđe oko zodijaka i vraća se u točku iz koje je krenulo – proljećna ekvinocij – i svake godine mu malo nedostaje da u predviđenom roku napravi kompletan krug na nebu. Kao rezultat toga, ono u zodijačkom krugu prelazi ekvator malo iza mjesta na kojem je bilo prošlo prethodne godine.
Svaki zodijački znak sastoji se od trideset stupnjeva i, kako sunce gubi jedan stupanj svakih 72 godine, ono se vraća kroz cijelo jedno sazviježđe (ili znak) za približno 2160 godina (što i predstavlja jedno doba), a kroz cijeli zodijak za 25920 godina . To retrogradno kretanje se naziva precesija ekvinocija. To znači da u toku od oko 25920 godina, što čini jednu Veliku Solarnu ili Platonsku Godinu, svaki od dvanaest znakova zauzima poziciju na proljećnom ekvinociju gotovo 2160 godina, a onda mjesto prepušta prethodnom znaku.
Iz prethodno rečenog, dobivamo važnu informaciju, a to je da jedno astrološko doba traje okvirno 2160 godina, pa da bi znali kada Vodenjak preuzima tron bilo bi značajno da znamo kada je počelo doba Riba, i da od te točke u vremenu odmjerimo 2160 godina. U toj potrazi čini mi se da su mnogi prenebregli vrlo očiglednu referencu, a to je upravo kalendar kojim se čitavo čovječanstvo upravlja. Ovaj kalendar za početnu točku uzima rođenje Isusa Krista i označava se kao kršćanska era, nova era, odnosno vrijeme dijeli na ono prije i poslije Krista. Kada se prisjetimo da se i dalje aktualno doba Riba simbolički najbolje poklapa upravo sa kršćanstvom, to sasvim jasno možemo poistovjetiti pojmove kršćanska era i doba Riba. Iz ovakve postavke računica bi bila krajnje jednostavna, doba Vodenjak počinje 2160. godine.
Zašto je baš religija ta koja je bitna u cijeloj ovoj priči? Po Abu Ma’shar-ovom shvaćanju, “religija” je ono što prethodi formiranju svake vladajuće dinastije i shodno tome, ona je temeljni princip ustrojstva svakog društvenog poretka. Treba istaći da on nigdje ne kaže da ta “religija” mora biti ne-sekularnog tipa; radi se o jednostavnom objašnjenju da religija inspirira vjeru ljudi u zakone koji iz nje proizlaze. Ti zakoni zauzvrat omogućuju i daju legitimitet formiranju dinastija iz kojih se regrutiraju vladari. Nakon uspostave religije i njenih zakona, moguće je predvidjeti promjene centara moći između nacija, čak i unutar iste nacije tj. između različitih vladarskih porodica.
Dakle, pravi uzročnici i nositelji najvećih promjena u društvenom uređenju nisu smjene pojedinačnih vladara, već promjene religije koja ima primarnu moć pri uspostavljanju novog poretka. Kada se spomene “religija” obično smo skloni pomislimo na neku ezoteričnu doktrinu koja obvezno sadrži koncept “boga”. Ali pri tome se lako zaboravlja da sve ono sto se mora prihvatiti po vjeri predstavlja religijsku doktrinu, bilo da se radi o vjerovanju u neku “visu silu” ili da su ljudska etika i moral najveći autoritet ( “demokracija”). Jedna razlika među ovima je da je jedna sekularnog karaktera, druga nije.
Svjesni ili ne ove bitne činjenice, pojavile su se mnoge ezoterične i druge tradicije, koje su proglasili svoju religiju ili učenje kao paradigmu novog doba, te da upravo njihova doktrina predstavlja novu svjetsku religiju koja će vaspostaviti doba Vodenjak. Mnoge od ovih struja smo opisali u prvom dijelu ove trilogije, kada smo konstatirali da ih u simboličkom smislu ne vidimo kao pogrešne, već kao različite aspekte jedne struje.
Tako je, recimo, Alister Crowley, proglasio da je Novo doba započelo 8. travnja 1904. godine, kada je on od “nebeskih sila” od 8. do 10. travnja primio opskurnu objavu nazvanu Liber Legis ( “Knjiga Zakona”), kao “Bibliju” nove epohe. Tada je, po njegovoj interpretaciji, “Eon Ubijenog Boga” (Osirisa) bio smijenjen od strane “Eona krunisanog i pobjedničkog Djeteta” (Horusa). U izdanju Liber Legis-a iz 1938. godine, u vezi s dolaskom Horusovog eona, Crowley razmatra:
“On vlada sadašnjim periodom od 2.000 godina, počevši od 1904. godine. Njegova vladavina svuda pušta korijen. Samostalno promatrajte nestajanje osjećaja grijeha, porast nevinosti i neodgovornosti, čudne promjene reproduktivnog instinkta, s tendencijom ka biseksualnosti ili dvopolnost, djetinjasto povjerenje u progres kombinirano s velikim strahom od katastrofa, protiv koje smo tek dopola bezvoljni poduzeti mjere opreza. ”
Na sličan način Anton Szandor LaVey je osnovao Crkvu Sotone 1966. godine, također kao religiju novog eona. Nadalje, teozofi nam preko Alice Bailey saopštavaju da je prema tibetanskom učitelju Đuhal Kulu (Djwhal Khul), iza kojega je moćno stajala istočna Hijerarhija “majstora mudrosti”, Vodenjak je inaugurirana lipnja 1945. godine na pun mjesec, kada je u najjačoj energetskoj bazi ispod pustinje Gobi, Krist-Majtreji preuzeo žezlo moći, postavši navodno Svjetski Učitelj i Voditelj tokom narednih 2.500 godina: “u središtu ovog trokuta / = Svjetlosti, Ljubavi i moći / Krist je zauzeo Svoj položaj: od ove točke počinje Njegovo djelo u doba Vodenjaka, te će trajati kroz 2.500 godina. Tako je On otpočeo novo doba, pa se na unutarnjim duhovnim razinama počela oblikovati nova svjetska religija. ”
Prema Jungovoj astrologiji 7. veljače 1962. godine smo ušli u eru Vodenjak: tada je većina planeta Sunčevog sustava bila grupirana u zodijačkom znaku Vodenjak. Tobožnji vidovnjak Džin Dixon (USA) iznijela je stav da je 5. veljače 1962. godine rođen veliki Antikrist. U šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća, svakako je došlo do izvjesnog buđenja ljudskog mnoštva, akvarijanski val je počeo da se osjeća; ali to pokretanje mnoštva bilo je dosta sirovo buntovničko i zanesenjački, što najbolje oslikava hipi-pokret, koji je uvelike nastojao opijum i psihodelika postane religija za narode .; u ekscentričnim hipicima koji su anemično i nakaradno imitirali Krista, neki su vidjeli one koji “pripremaju” dolazak Vodenjaka u svoj sili.
Sada se vrijedi osvrnuti i na određene metode mundane astrologije, pogotovo tzv. veliku konjunkciju hronokratora – Jupitera i Saturna, koje nam u ovom pogledu mogu dati značajne uvide. Pa tako, u prvom poglavlju prvog dijela “O velikim konjunkcije” Abu Ma’shar navodi koje elemente u svrhu mundanih predikcija treba analizirati.
Prvo mjesto / razinu zauzima prelazak tj. povratak JU / SA konjunkcije u znakove vatrenog tripliciteta i to je tzv. velika konjunkcija. Abu kaze da se taj novi početak događa u znaku Ar svakih 960 godina ali ako pogledamo niz konjunkcija hronokratora 7000 godina unatrag, vidjećemo da se ona nijednom nije desila u Ar, već su sve bez iznimke bile u Le (osim posljednje, koja se dogodila 1663. u Sag). Ni taj period ne traje 960 godina, već se radi o razdoblju od 795 do 854 godine.
Međutim, stvarni broj godina je sporedna stvar, bitna je suštinska ideja da povratak konjunkcije hronokratora u znak vatrenog tripliciteta postaje indikator univerzalnog novog početka, korjenite promjene ustrojstva dotadašnjeg poretka stvari. Zadnja takva promjena dogodila se dakle 1663. godine, pa je zanimljivo uočiti da su nakon nje uslijedile društvene i političke promjene koje se markantno uklapaju u simbolizam Vodenjak. Tako su nastupila Doba Razuma, prosvjetiteljstva, te brojne revolucije poput francuske, te nastanka Sjedinjenih Američkih Država, koje se u izvjesnom smislu mogu smatrati epitome te “nove demokracije” proizašle iz maksime francuske revolucije “Liberté, égalité, fraternité” koja ujedno i najbolje sumira glavnu ideju vodilju u tom vrlom novom svijetu. Tu su još i industrijska revolucija koju je u samo par stotina godina naslijedio ogroman proboj i napredak znanosti i tehnologije pa sve do kvantne fizike i informatičkog doba kojem danas svjedočimo. No ipak, ova “nova demokracija” suočava se s brojnim nedaćama pa ne možemo sasvim uzeti da je to ta nova religija predstojećeg doba.
Na drugom su razini tzv. srednje konjunkcije tj. one koje prelaze iz tripliciteta u triplicitetu, što predstavlja promjenu u razdoblju od 179 do 238 godina, koliko traje serija od 12-13 konjunkcija hronokratora u znacima istog tripliciteta. Spomenuti pokazatelj daje informacije o dešavanjima u religijama, kraljevstvima i dinastijma, te najavljuje rađanje neke nove religije ili dinastije. Druga razina je sadržan u prvom a ne obrnuto; prvi daje indikacije o drugom, ali drugi ne može dati indikacije o prvom sto ukazuje na jasan hijerarhijski princip na kojem počiva ova teorija – suglasno filozofiji astrologije u cjelini. Posebno je zanimljivo da se takva promjena, odnosno prelazak velike konjunkcije u zračni triplicitetu, događa upravo na zimsku kratkodnevicu 2020. godine i to upravo na 0 Vodenjaka!
Što bi sve ova promjena mogla donijeti? U smislu prethodno rečenog, smatram da vrijedi podsjetiti da je ulazak ove konjunkcije u vodeni triplicitetu, točnije u Škorpiona, doveo do rađanja nove religije – i to Islama. Možemo li onda i ovu sljedeću takvu konjunkciju, doduše ovog puta u zračnom triplicitetu, tumačiti kao predskazujući za pojavu jedne nove religije ili uopće nove doktrine koja je tako neophodna i za doba Vodenjak? Ono što u izvorima astrološke tradicije možemo pronaći jeste da Abu Ma’shar daje i pregled snage konjunkcija ovisno o znaka u kojem se dešavaju a objašnjava i kako se prelazak konjunkcije u novi triplicitetu generalno odražava na zemljopisno pomjeranje centara moći / utjecaja. Konjunkcija u zračnom triplicitetu simbolizira izdizanje naroda sjevernih predjela, gdje je po indikacijama najjača ona u Vodenjaku, srednje je u Vagi a najslabija u Blizancima.
Kako se konjunkcija događa u Vodenjaku, u tradiciji se ovaj znak konkretno vezuje za sljedeća područja: prema Ptolomeju, Azijska Rusija, šira oblast oko rijeke Amu Darje na sjevernoj granici suvremenog Afganistana, Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenistan sve do Aralskog mora, Arapski poluotok, cijela Istočna Afrika. Prema vetija Valensu pod Vodenjakom su: Crveno more i Egipat, Sirija, Irak, Libija i sjevero-istok Europe iznad granica antičke Trakije. Isti djelovi SAD i Kanade pripadaju u potpodjeli ovom znaku, iako su u glavnoj u vatrenom trigonu. Jednako tako svi sjevero-istočni dijelovi bilo koje zemljopisne cjeline se mogu dodijeliti zračnim znacima tako što sjeverniji dijelovi uvijek pripadaju Vodenjaku, južniji Blizancima, a Vagi najistočniji.
Uopće uzev, to bi bile neke oblasti u kojim bi se mogle dogoditi značajne promjene koje će u najvažnijem formulirati glavni tok strujanja nastupajućeg novog doba Vodenjak. Ovim ne želim proklamuje 2020. kao godinu početka doba Vodenjak, već samo ističem ovaj važan simbolički prikaz kao posebno indikativan u odnosu na novo doba. Bez namjere da se bavim nekim krajnje apokaliptičnim scenarijima, ipak smatram da je bitno imati na umu da su varijacije zaista mnogobrojne – to može biti zaista rađanje nove svjetske religije, stvaranje novog bloka ili saveza država, možda rođenje novog čelnika, neko revolucionarno znanstveno otkriće i slično. Sam modalitet i nije tako važan, koliko da će to nešto suštinski u cijelosti i odlučujuće usmjeriti razvoj čovječanstva prema simboličkim predstavama vodolijanskog doba, o čijim odlikama je bilo riječi u prethodnom dijelu.
Upravo kroz tu simboliku i odlike, uz navedene geografske i formativne reference možemo i pratiti dešavanja u tom razdoblju poslije 21. 12. 2020. godine jer će navedena promjena predstavljati upravo njihovu najsnažniju sublimaciju. Odnosno ta neka nova religija ili doktrina imaće sve prethodno opisane odlike i nastat će među narodima sjevera, i predstavljat čini mi se do sada najvažniji impuls u odmotavanju prelaska u doba Vodenjak. Tako će se stvoriti plodno tlo za nastanak novih arhetipova, mitosa, novih urbanih legendi uz obnavljanje drevnih ruralnih legendi koje će otvoriti portal ka nečemu ipak misterioznom koje se ne da precizno opisati nama znanim riječima pa ga tražimo kroz ovaj njemu srodniji jezik simbolizma. Proces postupnog otkrivanja ovog duhovnog impulsa je i kolektivan i individualan, i obilježavaju ga razne točke preokreta. Čovječanstvo kao cjelina prolazi kroz taj proces, isto kao i svako individualno ljudsko biće. Shodno tome, ovo moje zapažanje može biti samo još jedna od takvih točaka, koja u krajnjem i ne mora imati tako odlučujući utjecaj, mada, uslijed vremenske reference i simboličkog značaja, svakako djeluje da će imati do sada najsnažniji upliv.
