Tri žene sretnu se kod bunara gdje su došle po vodu. Zapricah se o svojim sinovima.
– Trebali biste čuti moga sina! Kako samo divno pjeva, kao slavuj!
Druga žena se hvali:
– A, da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake!
Treća žena samo šuti. Na to je druge dvije počnu provocirati:
– A tvoj sin?
– Ne znam što bih vam pričala. Moj sin je mlad, običan dečko, kao i mnogi drugi.
Žene se upute kući noseći teški teret vode na glavi. Treća žena je i dalje šutjela osjećajući se neugodno pored dvije žene. Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaju na ulazu u naselje svoja tri sina.
– Počujte kako moj sin lijepo pjeva !, usklikne prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao.
– Pogledajte moga sina, kako visoko baca kamen. Divota! – ushićeno će druga
Treći sin potrča prema svojoj majci i uzme joj teški teret s glave.

Pomaže Bog!