Legenda o četri mudraca. Koji su se danima molili da stupe u Raj. Htjeli su vidjeti kakav je život među blaženima. Bili su uporni i dosljedni. Molili su se dok nisu izmolili. Tako se nađoše u Raju. Proveli su čitav dan među sretnima. Živjeli su blaženim životom od jutra do noći.
Prvi mudrac nije mogao podnijeti toliku sreću i umro je odmah.
Drugi mudrac je izgubio razum i poludio je.
Treći mudrac je rajsku svjetlost zatvorio u sebe i nikome nije htio je daje. Svjetlost rajskih vrtova se kod njega pretvorila u tamu.
Samo je četvrti mudrac ostao zdrav i čitav. On je shvatio suštinu života. Radost davanja. Sve što je vidio prenosio je na druge ljude. Svim ljudima je pomagao. Svjetlost im je donosio. Tako je živio ispunjeno. Sreću može podnijeti samo onaj tko dijeli. Blagoslovljen je čovjek koji se daje. Sve što steknemo nije samo naše. To pripada čitavom svijetu. Naše znanje, ideje, vrline, radost, volja, bogatstvo i ljubav. Dijelimo čovječanstvu. Zajednici. Koju nosimo u sebi. Pomozi! Podaj! Podijeli! Cijeli svijet je tvoj!