Jesu li vas nekada čudile promjene mišljenja ili osobina drugih ljudi? Jeste li to doživljavali kao njihovu prilagodljivost ili kao manu koju prezirete? Što mislite, je li fleksibilnost neophodna da bi se uspjelo u životu? I da li ona znači biti “beskičmenjak”, “ljigavko”, onaj tko se okreće “kako vjetar puše”?

Često imamo nedoumice oko toga da li je dozvoljeno promijeniti svoj stav, ako se realnost promijenila, je li moralno da svojom promjenom na neki način iznevjerimo okolinu, i da li se rigidnim držanjem uopće moguće uklopiti se u društvo i uspjeti u njemu ?!

Što je to prilagodljivost?

Prilagodljivost ili fleksibilnost omogućuje osobi savitljivost u životu. Ona ne dozvoljava da se osoba kruto drži određenih obrazaca i načina ponašanja i razmišljanja, jer su životni uvjeti promjenjivi. Savijamo se, ali ne pucamo zato što smo fleksibilni. Najbolji stav za život je kada osoba može čvrsto stoji na svojim nogama i bude fleksibilna, kada naiđu životni problemi i životne oluje.

U ranom razvoju čovjeka možemo vidjeti bebu koja plače, kada joj nisu zadovoljene potrebe – kada je gladna, žedna, kada joj je hladno, kada je nešto boli ili kada želi da je mama uzme u naručje. Ako majka i druge odrasle osobe zadovoljavaju potrebe bebe, ona neće morati naglo razvijati svoju prilagodljivost.

Međutim, u slučaju hendikepa, ili nekih drugih problema zbog kojih odrasli ne odgovaraju na bebine potrebe zadovoljavajuće, ona počinje se prilagođava uvjetima sredine. Beba želi preživjeti i svoje akcije usmjerava ka tome. U interakciji s roditeljima ona uči kakvo ponašanje se najviše isplati. Učvršćuje ponašanje koje će joj osigurati da preživi. Neke bebe odustanu od toga da traže, i ta odluka ostavlja duboke tragove u duši.

Kasnije se tijekom života dijete prilagođava u odnosu na frustracije koje život nosi. Optimalna doza frustracije je neophodna za pravilan razvoj djeteta, a pretjerana doza frustracije može dovesti do blokiranja inicijative ili do odustajanja od borbe. Djetetu je potreban i koristan protivnik u roditelju u odnosu na koga će dijete meriti svoje snage, u odnosu na koga će odlučivati ​​dokle će ići u svojoj borbi, a kada će se prilagoditi.

Tu su i prirodne potrebe djeteta za ogledanje, da sebe ogleda u odraslima, ai za blizanaštvom, biti kao drugi i drugi budu kao on. S jedne strane se gradi individualnost, a sa druge prilagodbu okolici. Oba smjera su potrebna kako bi izrasli u odraslu osobu koja je socijalno biće, koje je izgradilo individuaciju i separaciju.

Promjene tjedna života

Svijet se mijenja, pa se tako i naši planovi i strategije moraju mijenjati, ako želimo uspjeti u bilo kojem segmentu života. Fleksibilniji ljudi su uspješniji, jer “kruti” ljudi pucaju pod naletom životnih oluja. Nalet snažnog vjetra slomi krutu granu, dok će se fleksibilna saviti, ali i vratiti na svoje mjesto kada oluja prođe.

Fleksibilni ljudi sebe procjenjuju prema rezultatima. Sujeta, potreba da se bude u pravu, dobre namjere koje su imali vezano za nešto što rade, sve to za njih nisu razlozi zbog kojih ne bi vidjeli da nešto što rade ne daje željene rezultate. Zbog toga su uspješniji od rigidnih ljudi.

Uspješni ljudi su spremni priznati grešku. Ne dozvoljavaju ni da ih okolnosti slome ili uništiti njihove životne ciljeve. Osim fleksibilnosti oni imaju još jednu važnu osobinu – odgovornost. Biti odgovoran znači imati adekvatan odgovor na zahtjeve situacije. Imaju objektivnu procjenu stvarnosti, sposobnost da se procijeni koji odgovor na situaciju će dati najbolje rezultate. Odgovornost je i spremnost da se takav odgovor pruži.

Prilagodljivost i odgovornost su neophodne, rekla bih, na svim životnim poljima iu svim životnim dobima, s tim što ih ne smijemo miješati sa “gubitkom sebe”. One nam pomažu da tijekom svog života ostvarimo svoje životne ciljeve zadržavajući i njegujući samopoštovanje i poštovanje prema drugima.

Tipovi ličnosti i adaptilnost

Adaptilniji su ljudi koji imaju dovoljno izgrađeno samopoštovanje, oni koji su prepoznali svoju autentičnu ličnost, ne sumnjaju u svoju dobronamjernost i svjesni su svojih želja i ciljeva. Oni koji imaju svijest o realnosti života, te mogu usmjeravaju svoje koračanje kroz život prema svojim ciljevima, uz uzajamnost s drugim ljudima.

Adaptilost ne treba miješati s manipulative ponašanjem, jer manipulatori svjesno ili nesvjesno manipuliraju drugima ili situacijom, misleći da sebi osiguravaju korist. Problem je što u tom procesu oni manipuliraju i sobom, svojim sposobnostima, ne razvijaju se, već žive na račun drugih. Zavisni su, jer se “kače” na osobine drugih ljudi time što ih iskorištavaju, reaktivno ne razvijajući svoje sposobnosti.

Prilagodljivi ljudi nisu “beskralježnjaci”, koji se mijenjaju kako vjetar puše. Oni imaju “kičmu”, ali im je kralježnica fleksibilna. Kada vide da nešto što rade nije učinkovito, spremni su priznati grešku, da promjene pristup ili da počnu ispočetka.

Povodljivi ili koristoljubivi ljudi odbacuju svoje osnovne životne principe i etičke standarde, da bi ostvarili korist po svaku cijenu i na najlakši način. Takva korist može biti privremena, materijalna, poslovna, ali često nije cjelovita. Na nekom polju osoba će patiti, ako ne svjesno onda psihosomatski, jer je iznevjerila svoju autentičnu ličnost.

Povodljivi ljudi idu linijom manjeg otpora, dozvoljavaju “sili” da ih slomi i uništiti njihove ciljeve. Na neproduktivan način se opiru. Često ne umiju drugačije, jer misle da je pretvaranje, ulagivanje i povlađivanje drugima jedini način ponašanja, koji im može osigurati ljubav drugih. Misle da će ih drugi odbaciti, ako pokažu čvrst stav i drže se svojih principa.

U životu je često drugačije, mada oni toga nisu svjesni, jer u iskustvu iz djetinjstva često imaju roditelje pred kojima su morali potiskivati ​​svoje želje da bi dobili prihvaćanje i ljubav. Drugi, stariji, veći su bili bitniji. Tako i kao odrasle osobe nastavljaju traže lažne autoritete pred kojima bi se povinovali, na čija mišljenja bi pristajali bez vlastite moralne procjene. Postaju reaktivni umjesto proaktivni.

Granicu možemo povući između toga da li svoj život živimo proaktivno. Da li pokrećemo akcije koje nas vode ka razvoju, pri tome uzimajući u obzir i uvjete života. Reaktivna osoba mora se povinuje i djeluje nam prevrtljivo, dok se proaktivna osoba, koja ima inicijativu, prilagođava situacijama ne gubeći iz vida sebe, svoje potrebe, drugu osobu i njezino dostojanstvo.

Prednost prilagodljivih ljudi

Fleksibilni ljudi su oni koji rade na sebi, koji se razvijaju, uče se fleksibilnosti i asertivnosti, da uz poštivanje sugovornika zadrže svoje dostojanstvo, prilagode se uvjetima života i rada, a da pritom ne “izgube kralježnicu”.

Neuspjeh se događa svima u nekom trenutku, i on je sastavni dio života, samo što fleksibilni ljudi lakše uče iz neuspjeha i nastavljaju svoje kretanje ka uspjehu i dostizanju ciljeva.

Narcistički tipovi ljudi sebi ne smiju dozvoliti neuspjeh, pa ne žele sebi da ga priznaju, prave se da se nije ni desio, ili ga pripisuju drugome.

deblokiranje

Djetinstvo i način odgoja imaju veliku ulogu u tome kakve ćemo odrasle osobe postati. Međutim, tu je i naša volja, naš urođeni temperament, pa mogućnost učenja i razvijanja sposobnosti.

Svaka blokirana sposobnost može se i odblokirati, otkočiti uz rad i vježbanje. Uz hrabrost, kao spremnost za nadvladavanje straha, i strast za životom, lako možemo razvijati i prilagodljivost, kako bi nastavili svoj put ka uspješnijem i sretnijem životu.

Koraci za učenje fleksibilnosti

Da biste razvili svoju sposobnost fleksibilnosti potrebno je najprije prepoznati koje su to situacije za vas kritične, u kojima ste sada rigidni i ne dozvoljavate sebi promjenu. Frustriranje kojih potreba ne možete podnijeti? Jesu li to potrebe narcističkog sektora – biti u centru pažnje, biti važni, da vas drugi poštuju, cijene, da drugi budu kao vi, da ste dio grupe, da drugi potvrđuju vaše vrijednosti?

Ili su to potrebe ego funkcija – da dobro učiniti posao, da ste prepoznati kao kvalitetan radnik, da određene funkcije obavljate savršeno? Jesu li to hedonističke potrebe – da ništa ne smije remetiti vaš uživanje i opuštanje? Ili su to potrebe odnosa s drugima – da se ne smijete osjetiti odbačenim, izoliranim, usamljenim?

Što su krući vaši stavovi, to vas životne situacije više frustriraju, kada naiđu prepreke na ovim poljima, kada se sretnete sa ljudima čije su potrebe drugačije, kada se dese prirodne nepogode ili one društvom izazvane.

Pošto ste prepoznali svoje “zategnute strune” učite se polako “opuštanju” i prepuštanju kada se za to ukaže potreba, kada realnost situacije govori da neke druge oblasti sada imaju prioritet u vašem životu.

Vježbajte proširenu percepciju, vidite ljude i dešavanja oko sebe, kako vas životne “oluje” ne bi iznenadile i dočekale nespremne.