To što mnogi od onih koji su ‘bili tamo’ tvrde da su prolazili kroz nekakav tunel, psiholozi objašnjavaju na sljedeći način: riječ je o podsvjesnom podsjećanju naprvim uspomenu svakog ljudskog bića, koju u nekomatoznim situacijama nitko od nas nije u stanju ‘vidi’ . Radi se o ‘uspomeni’ na rođenje, na izlazak iz majčinog tijela.
A što se tiče fenomena na koji ukazuje približno 40% onih koji su se ‘vratili’ – da su vidjeli vlastito beživotno tijelo iznad kojeg su lebdjeli potpuno svjesni svega što se događa oko tijela iu prostoru u kojem se ono nalazi – što se naziva ‘dekorporacijom ‘, i tu postoje dva znanstvena pokušaja objašnjavanja.
Po Patriku deverina i nizu drugih psihijatara i psihologa, svi mi, u normalnim situacijama, psihološki smo svjesni nas samih, dakle i našeg tijela i njegovog mjesta u prostou koji nas okružuje. U okolnostima u kojima je organizam svjestan da mu ne prijete nikakve opasnosti, uključujući i onu od smrti, te ‘tjelesne sheme’ nitko nije svjestan. Međutim, u predsmrtnim situacijama, dakle u stanju kome, ta ‘shema’ počinje raspadati uz vrlo snažne stresove. Upravo braneći se od njih, neki dio našeg mozga, ili i nekih drugih organa, ‘projicira’ nam sliku odvajanja nečeg što se uobičajeno naziva ‘dušom’, od tijela kome predstoji fizički nestanak, odnosno smrt. No, oni koji ovu tezu zastupaju i koji rade na tome da je potkrijepe i činjenicama, svjesni su da ona ne objašnjava do kraja fenomen ‘dekorporacije’, a još manje činjenicu fa je određeni postotak povratnika u stanju sasvim precizno saopšti ono što se oko tijela dešavalo. Ovo, dakako, pod uvjetom da koma nije dopuštala da, barem podsvjesno, ‘umirući’ registrira te događaje.
Međutim, do daljnjeg, za istraživače je potpuna nepoznanica činjenica da je 32% ispitanika, nakon izlaska iz kome i povratka u tijelo izjavilo da je taj trenutak praćen vrlo snažnim bolom koji ubrzo nestaje. Pri tome, ukazuje se i na podatak da su upravo takve iskaze davali oni koji su u komi bili između dva pa sve do 10 dana. Problem ‘dekorporacije’ pokušavaju dešifrirati i fizičari od kojih nekoliko njih tvrde da je duša – materijalna! Točnije – sastavljena, kao i sva ostala materija, od čestica.
Ali, materijalna je, dakle sastavljena od čestica i ljudska svijest. Po tim fizičarima, to su čestice koje fizika poznaje, mada su toliko sitne da ih je teško uočiti osim specijalnim aparatima. U normalnom stanju te čestice kreću se brzinom znatno manjom od brzine svjetlosti. Zahvaljujući njima naša moždana kora ‘izgrađuje’ nam sliku svijeta koji nas okružuje na temelju informacija koje nam donose te čestice. Otuda i naš osjećaj i prostora i vremena. Ali, ima znakova da se brzina kretanja tih čestica u stanju kome osjetno povećava. Postaje veća čak i od brzine svjetlosti. Tada vrijeme i naše poimanje njega, potpuno nestaju. Uslijed toga i dolazi do pojave da se oni koji su na pragu umiranja, istovremeno nalaze i tu i tamo. Odnosno, da osjećaju kako im tijelo ide na jednu stanu, a svijest i duša na drugu. Ili, drugim riječima, u trenutku početka umiranja, čestice svijesti i duše mijenjaju, u potpunosti, i brzinu a samim tim i prostor u kojima su se do tada kretale. Naravno, fizičari smatraju da je ovo o čemu govore još uvijek samo radna hipoteza, koju tek treba dokazati ili odbaciti. Ali, izvan svake je sumnje da se u trenutku umiranja nešto događa i to ne samo s materijalnim tijelom. Što sve, tek ostaje da se konačno utvrdi. Stoga ono što tvrde da su doživjeli, vidjeli i osjetili oni koji su se ‘vratili’, ni u kom slučaju nije prosti plod uobrazilje.
MISLILI STE DA SU MIRNI i povučen? Zapravo je ovaj horoskopski znak najstrastvenije U KREVETU
Tko je najbolji ljubavnik horoskopa? Kladimo se da ste pomislili na Škorpiona i silno se prevarili. Ispod ovog uzdržanog znaka zapravo ključa prava vatra, a