Krajem XVII stoljeća, gotovo u svim europskim kraljevinama održavane su svečanosti prilikom kojih je suveren polagao ruke na bolesne. U literaturi je zabilježen slučaj francuskog kralja Anrija II (1519- 1559), koji je imao desetak slučajeva spontanog izlječenja od skrofuloze. Slučaj dvorskog slikara Iv Dešapela dokumentiran je liječničkim izvješćem bolnice pri manastiru u Reimsu, gdje se umjetnik bezuspješno liječio. Kralj ga je dotaknuo kad mu se cijeli vrat već bio pretvorio u bolnu gnojnu ranu. Dešapel je teško disao i nije mogao govoriti, bio je na samrti; sedam dana nakon posjete kralju, sjedio je ispred štafelaja u ateljeu – živ i zdrav. Čirevi i gnojni otoci su nestali sa njegovog vrata, ostavljajući jedva vidljive ožiljke.
U Francuskoj, tradicija čudesnih iscjeljenja vuče korijene još iz I stoljeća prije n.e. kada je nekadašnja Galija bila provincija Rimskog carstva. Narod Gala se klanjao božici majčinstva, vladarici ljekovitih izvora i vrela. Sličnih izvora bilo je i na Britanskim otocima gdje su živjeli Kelti. Imela (Viscum album), što parazitira šireći se po krošnjama drveća, predstavljala je galski talisman i korištena je kao lijek. Od II stoljeća naše ere, keltski običaji su se sve više približavali kršćanstvu. Zbog toga je neka hodočasnička mjesta, kao što je čuveno francusko naselje Lurd gdje je seljančica Bernardica Soubirous u špilji ugledala djevicu Mariju 1858.godine, danas moguće povezati sa starim keltskim obredima izvedenim na svetim izvorima.
Kad su prihvatili kršćanstvo, Kelti su svoja svetišta često posvećivali novom bogu. Hram je ostajalo gdje se oduvijek i nalazio, a jedina razlika je bila u tome što su iscjeliteljske moći pripisivane kršćanskim svecima. Spisi iz ranog kršćanskog razdoblja govore kako su sveci liječili ljude od zaraznih ili neuroloških oboljenja tako što su polagali ruke na oboljele, blagoslivljajući ih. Čuda, kao što je iscjeljenje, zaista su smatrana osnovnim uvjetom da se netko proglasi svecem. O čudesnim iscjeljenjima pričali su i oni što su probdjeli cijelu noć pored groba nekog sveca kako bi u snu primili božansko otkriće.