Postupno, na otoku je počela da se rađa jedna nova religija, u čijem je središtu bio lik Čovjeka – Ptice. Ta religija je zanijela poglavice klanova i doslovno spasila otočane. U čast Čovjeka – Ptice, na jugozapadnoj strani najvećeg vulkana Rano Kao, sagrađen je novi grad – Orongo. Nedaleko od obale, a nasuprot Orongo, nalazila su se dva sićušna otoka, Motu Iti i Motu Nui, oba prekrivena petroglifima u slavu Čovjeka – Ptice.
Svakoga proljeća, najsposobniji i najjači mladići iz svakog plemena utrkivali su se plivajući kroz uzburkano more prepuno ajkula do otoka Motu Nui, da bi vidjeli prvo jaje koje je te godine snijela morska lasta – Manu Tara. Najspretniji mladić bi ukrao jaje, vratio se plivajući natrag i uspio se uz strme stijene rodnog otoka. Pobjednik, o kome je odlučivao svećenik, sa svojim suplemenicima bi vladao otokom godinu dana. Imao je pravo da bira iz oskudnih zaliha hranu i odgovornost da ostatak pravilno raspodjeli otocanima. Stvorivši sustav koji je sprječavao dalje iscrpljivanje životnih resursa i uspostavivši plemensku toleranciju, Rapa Nui su uspjeli opstati sve do dolaska Europljana.