Bio jednom jedan čovjek koji se uvjetovao samo životom. Njegovi strahovi bili su neutemeljeni i često iracionalni. Ipak, bili su u njemu i činili su fa nervoznim. Kako bi me se tek dopalo da je mogao imati uzde vremena u svojim rukama i upravljati njime onako kako bi se njemu najviše dopadalo.
Bilo je jedno veče, obično, kao i svako drugo. On je ispružen na krevetu, spokojno čitao knjigu. Iznenada, ukaza mu se jedna providna, nebeska figura. Iz dubokog mraka mu je pružila jedno klupko konopa i reče mu: ‘Konac koji je u ovom klupku, predstavlja tvoj život. Svakog momenta ćeš biti uplašen ili ćeš misliti da postojiš da bi živio samo teške momente. Presjeci ga i, u jednom momentu ovisno o duljini, ići ćeš naprijed za jedan sat, jedan dan ili jedan mjesec ‘.
Sve je ovo za njega izgledalo kao predivan poklon, ali ubrzo se ispostavilo da je to dvosjekli mač. Počeo je siječe momente kroz koje nije ni prošao, pa čak i one doživljene s vlastitom ljubavlju. Na kraju stiže do točke upotrijebiti škare, samo da bi predvidio doživljavanje jednog burnog trenutka bez temeljne sigurnosti. Za kratko vrijeme, klupko se istanji, a njegovo postojanje proteče u vrlo kratkom vremenu.
Zaustavio se da razmisli jedan trenutak. Možda je pogriješio u svemu. Došao je do zaključka da je život mogao biti ljepši, ako se s njim suoči bez straha i nesigurnosti. Bilo je to baš u momentu kada se odjednom probudio. Bio je to samo jedan vrlo ružan san, jedna strašna noćna mora. Klupko je bilo netaknuto.
Od tog momenta počeo je cijeni svaki trenutak svoga postojanja. Štoviše, stekao je iskustvo za življenje na jedan lijep i sretan način.