Godine 1970. dr Đorđo Đorđi, liječnik iz Napulja, mogao je iz blizine promatrati ovo čudo. O tome je napisao izvještaj na deset stranica u ‘Quader di Parasicologia’, poznatom talijanskom parapsihološkom časopisu. Tijekom ceremonije koju je vodio napuljski Arhibiskup, dr Đorđi je stajao samo metar udaljen od sandučića s bočicama. On priča kako je Arhibiskup podigao sandučić da bi ga gomila vidjela i kako je onda počeo ga okreće sasvim polako, moleći sveca ostvariti čudo. Doktor je sasvim jasno vidio da je u bočicama bila samo sasušena krv, nalik na prah. On piše:

‘Nakon četiri minute, svakako ne više, vidio sam ispred vlastitog nosa da se krv iz praha pretvara u tekućinu. To se dogodilo iznenada, neočekivano. Tekućina je postala svjetlija, sjajnija, pojavilo se dosta malih mjehura, bilo ih je sve više tako da je tekućina počela ključati ‘.

Naravno da je čudo kad se krv, sasušena prije mnogo stoljeća, ponovno pretvara u tekućinu. Ali, to je samo jedna od mnogih misterija vezanih za pretvaranje praha u tekućinu. Postoje na tisuće knjiga, tekstova i studija u Italiji koje se bave misterijom svetog Januarijusa. Kad čovjek ispita većinu tih djela, enigma i dalje ostaje. Godine 1978. francuski pisac David Gerdon objavio je niz ispitivanja za ‘Psi International’, časopis u Francuskoj. Pošto je posjetio Napulj, nazočio čudu i proučio povijesnu literaturu, Gerdon je objavio podužu reportažu o mnogim paranormalnim aspektiva ovog čuda. On je pisao io tri dodatna čuda koja su vezana za pretvaranje praha u tekućinu.

1. Čudo ne ovisi o temperaturi u katedrali
Izgleda da krv postaje tekuća bez obzira koliko je toplo ili hladno u Napuljskoj katedrali u to vrijeme. Nema nikakve veze između temperature i vremena na koje se čeka čudo. Čudo može dogoditi za nekoliko minuta ili za nekoliko sati. Primjerice, u svibnju 1879. bilo je potrebno da prođu dva sata dok je krv zagrokotala u bočicama a već u rujnu iste godine, pretvorila se u tekućinu za 15 minuta. Ponekad se prah odmah pretvori u krv čim se flašice iznesu iz skloništa, a ponekad je potrebno da prođu 24 sata.

2. Količina krvi varira
Iako su dvije trećine veće flašice ispunjene suhom krvlju, tekuća krv može ispuniti veći dio boce ili manji. Tijekom ceremonije u svibnju, krv obično ispuni veći dio bočice. Skoro je napuni. U rujnu, krvi bude manje. Krvi je više kada se javlja sporije, a manje kad se javi brzo. Krv svetog Januarijusa krši sve poznate kemijske zakone.
Čak i težina flašice varira. Ponekad je njihova težina duplo veća i obrnuto. Ovo su potvrdili talijanski znanstvenici koji su proučavali čudo. Nema znanstvenog objašnjenja za ovo.

3. Krv se ne pretvara jednostavno u tekuće stanje
Krv je tamno smeđa dok je suha, a potom postaje svjetlija i čudo počinje. Tada postaje žućkasto crvena i, najzad, skerletna. I njena gustoća se mijenja. Dok je, na početku, gusta, postaje sve tečnija, tečnija do normalne krvi. Ponekad se ne pretvori sve u tekućinu. U sredini ostaje loptica koja se ne otapa.
Ta središnja loptica jedan od najčudnijih aspekata manifestacije. Svjedoci tvrde da ona služi kao filter kroz koji prolazi krv a onda kao da upija krv kad se čudo završava.
Na žalost ne mogu se načine analize krvi. Čak i da se otvore flašice, kemijska analiza bi mogla narušiti ravnotežu tvari koja dopušta da se čudo događa. Testiranje s ugljikom C14 moglo bi samo odrediti starost krvi, ali takav test bi zahtijevao da se žrtvuje najmanje polovica količine ukupne krvi, što crkveni dostojanstvenici ne bi nikada dopustili. Znanstvenici ne mogu objasniti ni drugu misteriju vezanu za krv, što je čudnija od svega ostalog.