Štetnije Za magova Nego Za Dušu Žrtve. Razmišljajući o magiji stječemo dojam da nigdje u svijetu, osim u nekim južnoameričkim državama gdje je kult magije izuzetno jak, magija nije uzela toliko maha kao na ovim balkanskim prostorima. To je ne samo strašan grijeh, već i ozbiljna prepreka u duhovnoj evoluciji, kako pojedinaca tako i cijelih naroda.

Nitko nema pravo mijenjati bilo čiju sudbinu! Svatko od nas je rođen da bi naučio lekciju koja mu je određena u ovom životu, nadajući se da će ukoliko u tome uspije, u sljedećem životu biti bar za koji stupanj više.
Kroz naše životno iskustvo s roditeljima, supružnicima, djecom, prijateljima i neprijateljima, s kolegama na poslu, mi savlađujemo svoje karmičke lekcije, to jest ‘žanjemo’ ono što smo ‘posijali’ u prošlosti, aiu sadašnjosti. Tko je dao pravo onome tko je na neki način ušao u tajne crne magije da manja ljudsku sudbinu? Uzrokovati bolesti, stradanja, nesreće i smrt … da dovodi do bolnih razdvajanja ili obrnuto, da sjedinjuje dvoje kojima je sudbina odredila sasvim druge puteve, dovodeći ih tako u stalnu proturječnost sa samima sobom i sa bližnjima. Razmišljaju li oni koji magijski utječu na druge, kao i oni koji to od magova naručuju, da će to teško karmički platiti – jer njih nitko nije ovlastio da mijenjaju Božji plan o ljudima.
U svijest svakog duhovno zrelog čovjeka zauvijek je utisnuto pravilo: ‘Ne čini drugome što ne želiš sebi’, kao i da: ‘Nitko ni na koji način nema pravo mijenjati sudbinu bilo kojeg čovjeka’.
Sudbina svakog od nas unaprijed je programirana škola koju smo sami izabrali da bismo prošli kroz određena iskustva, i miješanje u nju ozbiljno je narušavanje osnovnih kozmičkih pravila. Svi oni koji ih ne poštuju i krše, ili trebaju znati da se život nastavlja i poslije zemaljske smrti, i da svako smišljeno i izvršeno djelo ima svoju posljedicu, i da se za svaki zlonamjeran postupak plaća nerijetko i duplom cijenom.

RAZGOVORI SA DUŠOM DOKTORA EVGENIJA

Bugarska autorica Liana Antonova u svojim knjigama: ‘Susreti s onostranim’, ‘Prozor prema kosmosu’, ‘Nemoj umrijeti u neznanju’ i drugima, piše o svojim kontaktima s onostranim svijetom duša. U knjizi ‘Nemoj umrijeti u neznanju’, navodi svoje razgovore – preko sofijskog medija Lea – s dušom liječnika Evgenija, koji je inzistirao da se u knjizi odvoji malo prostora i za temu – magija.
Autorica piše: ‘Nadala sam se da će mi Evgenije kao veliki stručnjak i liječnik, održati neka predavanja o magiji sa meni nepoznatim detaljima, čime bih obogatila i svoje i znanje drugih. Očekivanja su mi bila opravdana, ali poslije njegovih detaljnih objašnjenja, shvatila sam da ni u kom slučaju ne smijem to objavim u cijelosti – s načinima, pomoćnim sredstvima i svim nevjerojatnim užasima koje su smislili pakleni mozgovi za prakticiranje crne magije, jer bi ih odmah mogli u praksi primijeniti duhovno nerazvijeni i ljudi s niskim vibracijama da bi nekome pričinili nesreću. A moram reći i to da čovjek nevješt magijskoj praksi strada odmah ili vrlo brzo od svoje vlastite magije koja se reflektira na njega. Zbog toga novine i časopisi koji objavljuju materijale o crnoj i bijeloj magiji, nose veliku odgovornost. Njihova funkcija bi trebala biti prosvjetiteljska, oni trebaju stimuliraju duhovnost, a ne da u borbi za opstanak traže senzacionalne naslove i materijale koje bi pakleni mozgovi odmah primijenili u praksi. I ne samo to. Tržište je pretrpano raznoraznim, čak potpuno neprovjerenim knjigama o crnoj i bijeloj magiji. Da li su oni koji bi, između ostalog trebalo i prosvjetiteljski djelovati, svjesni težine svoje odgovornosti i kakvo zlo mogu nanijeti ljudima zbog svog nemara i nepromišljenosti?
Magija predstavlja energetsko djelovanje na udaljenosti. Razmak kod energetskog djelovanja nema značaja – magija može djelovati i na veliku daljinu. Među ljudima se šire pojmovi kao bijela i crna magija. Treba energično odbaciti bilo kakvo miješanje u ljudsku sudbinu, čak i ono s dobrim namjerama – ne bi trebao primjenjivati ​​ni bijela magija. Sve vrste magije, čak i one za koje se smatra da su za dobro, predstavljaju inicijative za koje se snosi odgovornost. Svako svjesno djelovanje koje mijenja nečiju sudbinu, grubo je miješanje u njegov zemaljski program, pa je samim tim i nezakonito i nepoželjno. Za takvu aktivnost se polažu računi kad dođe vrijeme da se napravi bilanca iskustvom duše iz njenog posljednjeg života i da se procjene mogućnosti koje stoje pred njom za njen budući razvoj.

MIKROLEPTONSKA ENERGIJA

Evo što je Liana Antonova izabrala iz svog razgovora s Evgenijem. On kaže: ‘Ima nekoliko vrsta magija, i to ne po vidu energetskog utjecaja, već po načinu primjene, jer magija je uvijek energetsko djelovanje. Obično se za njenu primjenu traže razna pomagala i pribori. To je prije svega da bi sam mag bio uvjeren u siguran uspjeh magijske operacije. Upravo zbog toga on ponekad traži da mu se donesu najnevjerojatnije stvari, kao recimo vosak iz napuštene košnice, krilo šišmiša, žablja noga i druge stvari, jer što je kompliciranije pronalaženje neophodnih sastojaka, mag je uvjereniji u djelovanje magije, a naručitelj je uvjeren da su, čim se teško pronalaze, sigurno čudotvorni ‘.

Zašto su im ipak potrebna ta pomagala? Zar je iskusnom magu sve to neophodno kad on može mentalno stvarati potrebne oblike?
‘Tako je, ali pošto se te tehnike – magijski, obično predaju sa koljeno na koljeno i to u zatvorenim populacijama, ne možeš očekivati ​​neku višu kulturu i obogaćivanje znanja. Magovima su pomagala neophodna da bi učvrstili vlastitu uvjerenost. I tako, kod magije se uvijek koristi mikroleptonska energija, jer je i misao isto vrsta energije i upotrebljavaju se misaoni oblici. Možemo spomenuti sljedeće vrste magije: imitativne, kontagiozna – preko dodira lica, astralna i seoska. Kao što sam već spomenuo, podržavam mišljenje da ne bi trebao primjenjivati ​​ni takozvana bijela magija, zato što mijenja ljudsku sudbinu. Naročito se špekulira s ljubavnom magijom, kao vrstom bijele magije. Ne može se posredstvom energetskog utjecaja jedan čovjek veže za nekoga tko mu nije određen sudbinom i da se to djelo nazove ‘bijelom magijom’, to jest, dobrim.

Ali onaj tko se bavi magijom, vjerojatno nije svjestan što čini samom sebi i kako opterećuje svoju karmu?
‘Jasno je da nema pojma što ga čeka poslije toga, inače ne bi to radio. Ti ljudi su vješti samo u tehničkom smislu i dok su na Zemlji obično poduzimaju mjere opreza koristeći različite ‘ključeve’ kako bi se zaštitili da im se magija ne vrati kao bumerang.

Ali, kako god se zaštitili, ne mogu pobjeći od trenutka kada će im biti suđeno – kad umru i kad će morati podnositi račune i snose posljedice za svoja djela?
‘Svakako! Taj sud, poslije smrti, nitko nikad ne može izbjeći!

Pa ipak, zar su toliko neuki ?! Zar ne znaju da postoji život poslije smrti i što ih sve čeka tamo?
‘Ovi ljudi ne poznaju elementarne stvari u duhovnom i evolucijskom smislu. Oni misle da su nedodirljivi, što je upravo pogubno. Poslije smrti, međutim, svako prolazi kroz odgovarajuće faze čišćenja, polaganja računa – kako je živio …

SNAŽNO biopolja I POZITIVNE MISLI – NAJBOLJI LIJEK

Ne treba zaboraviti da je i psihoteror neka vrsta magije. On može na nekoga energetski utjecati i na daljinu, i čak kao i neka od magijskih tehnika – snažno djelovati na nečiju psihu i zdravlje. Što se pak tiče magijskih tehnika, one koje atakuju na zdravlje otkrivaju se mnogo bolje, što se vidi po energetskom oštećenju organa. Međutim, kad su magija ili psihoterorističko djelovanje usmjereni izravno prema sedmoj čakri tako što se mijenjaju misli, aktivnosti i psiha, vrlo se teško otkrivaju.

Da li bi mogao da se da neki savjet, koji je najbolji oblik zaštite od magije i magijskog djelovanja?
‘Možda je teško povjerovati, ali postoje ljudi koji su potpuno i na prirodan način zaštićeni od magije. Imaju vrlo jako biopolje koje magijski i slični utjecaji ne mogu probiti. Jakost tog biopolja je određena mnogim faktorima, uključujući i karmu. Postoje ljudi koji uopće ne mogu biti povrijeđeni u fizičkom i psihičkom smislu. Biopolje im je takvo kao da oko sebe imaju neprobojni štit. Broj tih ljudi uopće nije mali. Oko 18-25 posto ljudi nisu podložni magiji.

Da li u tome ima značaja i psiha pojedinca? Odnosno, da li je moguće da čovjek sam stvori preduvjete za podložnost takvim magijskim utjecajima?
‘Naravno. Većina ljudi se sama predaje ovim utjecajima – svojim strahom od magije, svojom slabom voljom, nedostatkom borbenosti, nedostatkom vjere …

Da li je čovjek koji je uvjeren, koji čvrsto vjeruje da na njega ne može se djeluje magijom, izvan opasnosti?
‘Da, to je sigurno i provereno točno. Takvom čovjeku je teško nauditi magijom.

Što bi se preporučilo ljudima kao zaštita od magije? Što se može reći o starim metodama zaštite, kao što je, primjerice, crveni konac pred vratima …
‘Crveni konac, plava perla i ostala sredstva … To su, prije svega, pomoćna sredstva psihe. Važnije je šta emituješ svojim mislima. Ako si siguran da magija na tebe ne može djelovati, nikad neće ni djelovati! Najbitnije u tom slučaju je ono što mislimo i emitiramo, upravo je to prirodna zaštita. Totalno ignoriranje magijskih utjecaja. Na istom principu se razvijaju i bolesti. Ljudi koji žive u strahu od bolesti, najčešće i obolijevaju, a ponekad se razbolijevaju upravo od bolesti od koje su zazirali. Znači, treba posebno istaći misaonu zaštitu, jer zaštita obično i jest misaoni oblik. ali nije svatko u stanju tako čini, potrebno je izvjesno iskustvo.

Što bi se moglo preporučiti u zaštiti od magije što bi bilo široko primjenjivo u praksi, da može svatko ga koristi?
‘Najvažnije je da čovjek ne podlegne sugestiji, da ne bude pretjerano podozriv i ne očekuje uvijek negativno djelovanje ljudi, da ih ne izbjegava i ne krije se, da ne emitira strah i negativne osjećaje. Ljubav je najjača zaštita. Kod emitiranja ljubavi neutraliziraju se i najnegativnije energije. Potpuno uvjerenje da na tebe ne može djelovati magija, uz mnogo ljubavi u srcu, najbolja je prirodna zaštita. Nasuprot tome, ispoljavanje neprijateljstva, mržnje i drugih negativnih emocija ‘otvara vrata’ za razne negativne utjecaje. U svemu tome je vrlo važna i molitva, ali ona koja je očišćena od razumnih rđavih misli – kako bi bila prihvaćena.

PET PRAVILA I MOLITVA

Evo sada sljedeća pravila kojih svatko od nas trab čvrsto se drži, pravila koja će mu osigurati zdravu psihu i zaštitu.

■ Nikad ne čini drugome ono što ne želiš da tebi bude učinjeno.
■ Ne miješaj se i ne mijenjaj svjesno ničiju sudbinu, ni na koji način, osim ako je to s ciljem da ga zaštitiš ili očistiš od već učinjenog zlodjela.
■ Nitko ne može ti učini toliko zla koliko ti sam sebi činiš – ne ispoljavaj strah, neprijateljstvo, mržnju, niti koju drugu negativnu emociju.
■ Razvijaj svoj um i oslanjaj se na svoj razum. Samo razvijeni um može primijeniti u praksi moćne zaštitne tehnike.
■ učvršćuje svoju vjeru u Boga. Iskrena molitva, očišćena od svakojakih egoističnih, neetičnih misli, od težnji za osobnom koristi i pomisli na štetu drugome, izgovorena s jakom vjerom, stvara najmoćnije zaštitno polje.

Nikome ne namećem da se moli, ako sam ne osjeća potrebu u svojoj duši, a onima koji to žele i prakticiraju, najtoplije preporučujem molitvu ‘Oče naš’. Ta molitva, izrečena s dubokom koncentracijom i vjerom, ujutro prilikom buđenja i navečer prije prije spavanja, moćna je energetsa mantra koja štiti i dušu i tijelo. Koliko ćete je puta izricati i da li ćete je pratiti iu svojim bilješkama u obliku ispovijesti, molbe za oproštaj ili za vodstvo i pomoć, nešto je što svatko sam treba osjetiti u svom srcu. U slučajevima straha i bespomoćnosti, očaja ili bezizlaza, ako ne znate što biste mogli drugo učiniti, koncentrirajte se i sa vjerom o uvjerenjem izgovarajte molitvu mnogo puta. Rezultat toga i pomoć koju ćete dobiti, nevjerojatni su. Pritom, to je nešto što je uvijek primjenjivo.
Nikad, međutim, nemojte se molite rastreseno i mahinalno – to neće biti molitva. Istina o tome kako treba da se moli, nalazi se u srcu svakog čovjeka. Treba samo odlučiti da je potraži.
Prava molitva je nešto što je najdostupnije i najlakše primjenjivo, ali je, prije svega, neophodna iskrenost pred sobom i pred Bogom. Jer ako čovjek u sebi osjeti potrebu za njim i obrati mu se potpuno i iskreno s molbom za pomoć, on će naći načina da mu odgovori. Ali, ako Mu se moli tražeći čas jedno, čas drugo, uz to ne uviđajući svoje pogreške i ne osjećajući potrebu za usmjerenjem – on ga neće čuti.
Svatko može primjenjivati ​​i najjednostavniju molitvu, onu koju sam sastavi. Ona treba izlazi iz njegovog srca, a ne da bude naučena. Onaj tko svjesno traži put prema Bogu, prije svega treba pronaći ključ za vlastito srce. To se u početku čini najtežim, a to je tako jednostavno. Ali, prije svega je potrebna apsolutna iskrenost.