1. Pojam karme

Bog je, kao vrhunska i jedina realnost, vječno – iu stanju bivanja ( “sobom”) iu stanju manifestiranja. Osnovna manifestacija Boga je Božanska Svijest, što je zajedničko ime za tri međusobno nerazlučivu Viša Oblika Svesti. Ona se samoprepoznaje kroz bezbrojne procese među kojima je i individualizacija Svesti – proces samoprepoznavanja individualne Svesti kroz sazrijevanje, koje opet nije ništa drugo do postepena harmonizacija sa Višim Oblicima Svesti, odnosno Božanskom Svešću. “Značajnija faza” ovog interaktivnog duhovnog dešavanja počinje trenutkom kratkotrajnog ulijevanja individualne Svesti u Više Oblike Svesti, što se daljnjim razvojem i sazrijevanjem ponavlja sve češće i vremenom prerasta u stanje koje traje sve duže, da bi se na kraju dostiglo trajno stanje Jednosti (međusobne poistovjećenosti ), u kojoj individualna Svijest ne “gubi” svoju individualnost.

Individualizacija, odnosno sazrijevanje Svesti, završava u Jednosti, u stanju individualnosti koje je beskonačno – u konačno beskonačnoj individualnosti.

Termin – Karma, najbolje možemo definirati kao proces, ili još bolje kao “proces u procesu”, i promatrati ga kao:

– opći – na razini čovječanstva,

– kolektivni – na razini naroda, grupe narodâ, države i sl, i kao

– individualni – na razini pojedinca.

Ova tri procesa su međusobno povezana i uvjetovana, ali nās prvenstveno interesuje onaj individualni, odnosno – proces individualizacije Svesti, koji možemo nazvati i individualnom karmom.

Karmu je moguće definirati i kao opći obrazac (matricu) koji određuje posebne obrasce stvaranja i usklađivanja Vibracija Svesti pojedinca, a one su isto što i genetski kod Svesti, genetski kod individualne Svesti, ili jednostavno – Svijest. Karma, ili tokovi individualizacije, započinju i završavaju u Višim Oblicima Svesti, odnosno beskonačnoj Svesti, a ostvaruju se preko razine Vibracije-Energije, i tvari.

2. Razine karme
Bog je izvor svega postojećeg, odnosno On je jedina Stvarnost, a sve ostalo su njegove manifestacije, tj. iluzije. Proces individualizacije Svesti, odnosno individualna karma (u daljnjem tekstu karma) je zato, također, iluzija koja se odvija na razini:

SVIJEST – VIBRACIJE-ENERGIJE – TVARI

Momentom začeća inicira se ispoljavanje individualne Svesti kao naročitog, pojedinačnog procesa koji je moguće definirati u zadanom vremenu i prostoru. Iz ovoga proizlazi da postoje tri razine karme: razinu Svijesti, razinu vibracija-energija i razinu tvari.

2.1. razina Svijesti
Karma se na nivou Beskonačne Svesti odvija kao proces u okviru procesa Svesti (koji podrazumijeva bezbroj procesiju), i zato je nazivamo “proces u procesu”. Njega umom, koji nastaje i funkcionira po načelu dualnosti, ili tzv. Parove suprotnosti (pozitivno-negativno, dobro-loše, gore-dolje, lijevo-desno …), ne možemo dokučiti, jer se procesi na razini Beskonačne Svesti ne odvijaju po tom načelu. Primjerice, na razini uma čovjek izražava i doživljava ljubav kao želju za bivanjem s nekim, pripadanjem nekome, kao potrebu da se za nekoga veže, da bude voljen i da voli … U pitanju su – odnosi, koji podrazumijevaju najmanje dva subjekta, dok se na razini Beskonačne Svesti odvija Ljubav koja, nemajući dvije strane, nije na jednoj manja, a na drugoj veća, koja ne može biti ni uzvraćena niti neuzvraćena, ni ispoljena niti neispoljena …, i koja se, stoga, jednostavno i ne može doživjeti kao osobna, subjektivna Ljubav prema nekome. Jedino što možemo je da tu Beskonačnu Ljubav osvijestimo, budemo jedno s Njom, odnosno da – budemo Ljubav. Opisati takvo stanje nije moguće.

Procesi na razini Svijesti nisu ni pozitivni, niti negativni; zato i karma, kao jedan od procesa na razini Svijesti, nije ni pozitivna, niti negativna. Ona je jednostavno – proces. Um je taj koji “donosi odluku” da li je nešto pozitivno, ili negativno, a njega na razini Svijesti nema. Međutim, uvijek treba imati u vidu da se u Svesti njime mogu pokrenuti procesi. No, bez obzira da li su emocije i misli koje ih pokreću pozitivne ili negativne, oni sami nikada ne mogu biti ni pozitivni niti negativni. Pošto su “iznad uma”, umno prosuđivanje ih ne “dohvata”. Um procesima i pojavama pripisuje obilježja, dok ih Svijest osvešćuje, Osvešćujući sama sebe – baš zato što procesi i pojave unutar i na razini Svijesti nemaju nikakva obilježja.

2.2. Razina Vibracije-Energije
Znanje, Ljubav i Moć, kao ispoljenja Viših Oblika Svesti, ovaplocuje se načelom zgušnjavanja do forme čovjeka. Tako čovjek predstavlja spoj svih dimenzija Svesti, vibracija-energija i tvari. Aspekti ispoljavanja dimenzija kod čovjeka su Vibracije, Energije, specifična Vibratorna-energetska tvorevina i proces – um, i tvari. Um predstavlja sponu između Svesti i materije, koja omogućuje da se Svijest individualizira. Um je tako osnovni instrument uz pomoć kojeg se ostvaruje proces individualizacije Svesti, a nastaje kao rezultat imanentnog procesa samoprepoznavanja Beskonačne Svesti (Viših Oblika Svesti) kroz proces individualizacije Svesti.

Ispoljavanje karme na razini Vibracije-Energije kod svakog čovjeka možemo definirati umom, SVETLEĆE tijelom, Dušom i aurom. Momentom začeća započinje ispoljavanje procesa individualizacije Svesti (individualne karme), kada se istovremeno započinju konstituirati um, Duša i Svjetleće tijelo, a stvara se i predispozicija za kasnije formiranje aure (približno 28 dana nakon začeća).

Ispoljavanje karme na ovom nivou odvija se definiranjem vremena kao trenutka začeća, zatim rođenja, a potom i smrti (samim tim i životnog vijeka).

2.3. razina tvari
Ispoljavanje karme na razini tvari odvija se uz pomoć fizičkog tijela za koje smo već rekli da predstavlja zgusnutu Energiju. Forma čovjeka je optimalna za ispoljavanje procesa individualizacije Svesti (individualne karme), tako da savršenija nije potrebna. Ispoljavanje karme na ovom nivou odvija se definiranjem prostora kao mjesta začeća, zatim rođenja, a potom i smrti (samim tim i “životnog prostora”).

3. Ometajući faktori ispoljavanja karme
Ometajućim faktorima [1] ispoljavanja karme nazivamo sve one procese koji utječu na sprječavanje, ili usporavanje njenog ispoljavanja. To su:

a) Negativne emocije i misli
Tijekom dana čovjek je stalno izložen vlastitim i tuđim negativnim emocijama i mislima čije Vibracije, s obzirom da odstupaju od optimalnih za pojedine sustave (živčani, imunološki …), nepovoljno utječu na ispoljavanje blagotvornih vidova njegove karme.

Kakav će biti njihov utjecaj ovisi od:

– mentalnog sklopa ličnosti (znak, inteligencija, razina znanja i sl.);

– stanja moždanih valova u momentu emitiranja negativnih osjećanja i misli (što su niži moždani valovi, škodljivost će biti veća);

– stupnja angažiranosti osjećaje i misli (usmjerenost pažnje ka određenim osjećajima i mislima);

– duljine trajanja štetnih osjećaje i misli;

– emocionalne inteligencije (bogatstvo emocija, njihova izgrađenost i usklađenost, sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih emocija, empatija …);

– odnosa svijesti i podsvijesti, kao i sposobnosti da se u manjoj ili većoj mjeri kontrolira podsvijest, itd.

Prema našem iskustvu, najškodljivija psihička stanja su prije svega stres, a potom: strah, tuga, nezadovoljstvo, stanje pod nečijom dominacijom, ljutnja, mržnja, krivnja i depresivnost. Većina ostalih negativnih psihičkih stanja (osjećaje i misli) mogu se, s aspekta Vibracija, podvesti pod navedene.

b) geopatološki zračenja
Geopatološki zračenja, čiji izvor je u zemlji, predstavljaju permanentne neharmoniziranim Vibracije sa štetnim djelovanjem na Vibracije / procese u našem tijelu. Razlikujemo tri skupine štetnih energija koje zrače iz zemlje:

– negativne kozmičke energije koje se odbijaju od određenih vodenih oblasti i tokova unutar zemlje i pri izbijanju iz nje prolaze kroz fizičko tijelo nanoseći mu štetu;

– negativne energije nastale prolaskom vode i drugih tekućina kroz različite strukture u zemlji;

– negativne energije koje dolaze iz stijene u zemlji koje su takve strukture da ih upijaju i odašilju.

Poseban problem su poznata Hartmanova i Kerijeva mreža (odnosno Hartmanove i Kerija točke – one su po naročitom, pravilnom rasporedu povezane u oblike dvije različite mreže prostrte po čitavoj Zemaljskoj kugli). Nastaju sadejstvom neposrednih negativnih kosmičkih zračenja i oslobađanjem spomenutih negativnih energija iz Zemaljske kugle kao cjeline (utrobe i kore).

Važno je istaknuti da su geopatološki zračenja prirodna pojava, (koja sama po sebi nije patološka). Njihovo negativno djelovanje na čovjeka ispoljava se preko različitih poremećaja ravnoteže Energije u pojedinim organima, odnosno dijelovima tijela.

c) Negativna apstraktna zračenja
Negativna apstraktna zračenja potječu isključivo od čovjeka. Ljudi ih svojim, najčešće nesvjesnim, negativnim mislima i osjećajima izazivaju, šire i prenose okolo kao škodljive vibracije-energije. Vezujući se za pojedine prostore (zidove kuće, zgrade …), ili predmete (nakit, slike …), ove energetske strukture emitiraju štetnu energiju, odnosno vibracije. Tako uzročnici nastanka negativnih apstraktnih zračenja mogu biti:

a) negativna psihička stanja:

– na ratištima, stratištima, na mjestima gdje su bili logori, u zatvorima (zbog mučenja, ubojstava, samoubojstava …), potom

– u bolnicama, stanovima i na mjestima gdje je dugo boravio neko teško bolestan (uslijed bolova, patnji, strahova …), i

– na mjestima raznih sukoba, neugodnih događaja i sl;

b) negativna psihička stanja onih koji su pravili, držali u kući, ili nosili određene predmete; to je često slučaj s nakitom, ili skulpturama i slikama, gdje su autori, u vrijeme stvaranja tih umjetnina, bili u lošem psihičkom stanju, što su u vidu negativnih energija prenijeli na svoja djela;

c) negativni psihički procesi (stanja) koji dugo traju, poput mržnje, gnjeva, ljutnje itd; negativna psihička stanja izazvana tragičnim događajima, kada se mržnja i gnjev usmjeravaju prema vinovniku i članovima njegove obitelji.

d) Tehnička zračenja
Tehnička zračenja nastaju kao posljedica rada raznih aparata, strojeva i drugih uređaja. Trafostanice, željezničke stanice, aerodromi i sl., Mjesta su gdje su ova zračenja posebno naglašena.

Štete neposredno svakoj stanicu organizma tako što remete vibracije u njima. Stupanj negativnosti ovisi od jakosti izvora, vrste vibracija i trajanja izloženosti.

Većina kućanskih aparata (televizor, zamrzivač, hladnjak, bojler …) ne predstavlja ozbiljnu opasnost, ukoliko se u njihovoj blizini ne boravi (radi, spava …) dulje, ili ukoliko smo od njih udaljeni više od 2-3 metra.

e) Negativni mentalno-energetski sklopovi
Nmes-i su posebne energetske strukture koje se konstituiraju od čovjekovih negativnih misli i osjećaje. Najveći dio njih se razgrađuje, dok se jedan dio ipak zadržava u okolnom prostoru. Negativne energije sličnih sadržaja, odnosno sličnih frekvencija, jednostavno se “zalijepe” na takve energetske strukture (bivaju njima privučene). Tako se, postupno, stvara sklop, koji se vibracijama vezuje za čovjeka u trenucima kada mu slabije funkcionira živčani sustav, odnosno aura, i stvara kod njega “iskrivljenu” sliku o sebi i drugima.

f) Negativni energetski programi ( “čini”)
Negativni energetski programi imaju za cilj narušiti nečiju energetsku strukturu, a time i psihofizičko zdravlje. Možemo ih definirati kao svjesno sačinjene programe u cilju izazivanja negativnih procesa kod pojedinca, ili više ljudi. Određenim radnjama (ritualima), zlodelnik sebe dovodi u takvo stanje (sniženi moždani valovi i izmijenjena Svijest) da može angažirati, ili konstituira, negativne energije. Uobičajeno se “čini” prave na ljudskom tijelu, auri, predmetima, ili na mjestima stanovanja (stan, kuća) i rada (ured i drugi poslovni prostori).

g) Negativne energetske strukture u auri
Negativne energetske strukture u auri su različiti oblici negativnih energija, kao što su:

– energetski blokovi (nastaju oko čovjeka kao trenutna, podsvjesna reakcija, čiji je cilj da se osoba koja se osjeća ugroženom zaštiti od situacije, odnosno nečijeg djelovanja);

– loptasti negativni energetski sklopovi (loptastog su oblika, a nalaze se izvan čovjeka i također su rezultat podsvjesne reakcije);

– energetski tragovi (privučene nenamjerne negativne vibracije drugih ljudi) i sl.

h) Emotivni ožiljci
“Emotivni ožiljci” su posljedica raznih stresova, ili situacija koje su doživljene kao neugodne, a nastaju već od momenta začeća. Kao energetske strukture mogu se ispoljiti bilo gdje u zoni naše Svijesti, ali i njezinih manifestacija: aure i Duše. Prožimajući osnovnu strukturu ličnosti, utječu na cjelokupno ponašanje pojedinca. Posebno su problematični emotivni ožiljci izazvani stresovima u trudnoći, koji se prenose na dijete, kao i strahovima nastalim u prvim godinama života.

i) Negativna energetska polja
Negativna energetska polja su energetske strukture koje, kada se “vežu” za pojedinca, mogu imati izuzetno negativan utjecaj. Potječu od:

– struktura koje su nastale mnogo prije začeća i rođenja pojedinca, kao posljedica mnogobrojnih neugodnih događaja za članove obitelji, praćenih stresovima, negativnim osjećajima i mislima; takva negativna energetska polja prenose se začećem kao “karmički dugovi”. Najteži oblik ovakvih negativnih energetskih polja su tzv. – obiteljska prokletstva;

– strukture koje nastaju od trenutka začeća do sadašnjeg trenutka, kao posljedica emotivnih ožiljaka izazvanih stresovima; to su tzv. “Negativni mentalno-energetski sklopovi”, a posebno su štetni njihovi skupovi;

– strukture koje nastaju interakcijom “karmičkih dugova”, emotivnih ožiljaka i istih takvih struktura kod drugih ljudi;

– vezivanja za izvore apstraktnih zračenja itd.

j) Prokletstvo
Prokletstvo, kao poseban vid negativnih energija, odnosno energetskih struktura, također stvaraju čovjekove negativne misli i emocije. Prokletstvo je poseban oblik “čini”, koji pretpostavlja konstituiranje negativnih energetskih struktura i programa, i njihovo vezivanje za obitelj, odnosno njene članove. Svaka obitelj ima neku osobnost koja se izražava iu određenim energetskim povezanostima članova, prije svega porijeklom, prezimenom, obiteljskim nadimkom i sl. Najčešće je prezime energetska šifra obitelji. Vezivanje negativne energetske strukture za energetsku šifru obitelji, imat će negativan utjecaj na one članove obitelji koji imaju slabiju funkciju živčanog sustava, auru …, odnosno čije su Vibracije Svesti pogodne za vezivanje prokletstva.

k) zaposjednutost
Zaposjednutost je izraz koji se često koristi u ezoterijskoj i religijskoj literaturi. Sa energetskog aspekta, ova pojava nastaje kada se grupa tuđih, izuzetno jakih i međusobno povezanih negativnih vibracija (stvorenih umom) konstituira u vibracija Svesti pojedinca i pomiješa s njima. Konstituisanje ovakvih negativnih vibracija prvenstveno se događa u Vibratorna-Energetskoj strukturi Duše, a rjeđe u auri, i ometa rad Vibracija date individualne Svesti. Ponekad je to izraženo do te mjere da žrtva ovakvog zlog utjecaja gubi svoj identitet, odnosno, ne ponaša se sukladno svojim genetskim kodom – osnovnim, samo njemu danim načinom usklađivanja Vibracija. Takve osobe se vrlo čudno ponašaju, depresivne su, nepredvidive, agresivne, često s nekontroliranim grčenjem lica.

Ove pojave se praznovjerjem najčešće vezuju za prisustvo “nečistih sila” i “natprirodnih pojava”. Međutim, ovdje je riječ o negativnim mislima i osjećajima koje se grupiraju po sličnosti vibracija, oblikujući relativno kompaktnu cjelinu koju opisno možemo nazvati – “složenim nmes-om”. “Useljavanje” u Dušu, ili auru, zaposjednutost dovodi do njihovog slabljenja, čime se ometa proces individualizacije Svesti.

4. “vezanosti”
Ometajući faktori u ispoljavanju karme su različiti oblici “vezanosti”, od kojih navodimo najvažnije:

– “lažno ja”
– vezanost za cilj
– vezanost za duhovnost
– vezanost za moć
– strahovi

4.1. “Lažno ja”

Vezanost za “lažno ja” možemo promatrati:

– u užem smislu – kao poistovjećenje sebe s umom (osjećajima i mislima), SVETLEĆE tijelom, Dušom, aurom i fizičkim tijelom, a

– u širem smislu – kao nepoznavanje, ili neprepoznavanje Istine o suštini čovjeka – da je naše istinsko Biće Božanske prirode, odnosno da je Bog u nama samima. (Naravno, to ne znači da je Bog “podijeljen” u onoliko dijelova koliko ima ljudi, već da je to uvijek jedan Bog koji se unutar iste kreacije različito ispoljava u svakom čovjeku.)

Uzrok “lažnog ja” je u postojanju i funkcioniranju uma: svijet oko nas, ai samoga sebe, doživljavamo kao stvarnost, a Boga kao nestvarnost. Zaista je teško razumjeti (shvatiti) da živimo u svijetu koji je privid i da to ide dotle da mislimo da smo odvojeni od Boga. Većina ljudi shvaća da se proces koji zovemo život odvija u zadanom vremenu i prostoru, a ne shvaća da su vrijeme i prostor neodvojivi od uma. Emocije i misli stvaraju svijet koji doživljavamo kao stvaran, odnosno – um sumira Vibracije primljene čula i tako oblikuje svijet. Sve što vidimo (ali i ono što ne vidimo, uključujući i “nevidljivi svemir”), samo su odrazi i projekcije našeg uma. Kako um (om), koji (m) stvara (mo) svijet, prihvati (mo) da je taj svijet (kao i sam um / mi u stanju uma /) – ne-stvaran (u odnosu na Boga)?

Poistovjećujući sebe s umom, fizičkim tijelom i drugim manifestacijama procesa individualizacije Svesti, većina ljudi se nalazi u njegovom začaranom krugu u kome i proces individualizacije Svesti doživljava kao nešto odvojeno od Boga. Neprepoznavanjem Boga u sebi kao – jedine Stvarnosti, te bivanjem u vlasti (umne) iluzije prepoznavanja Stvarnosti jedino u procesu individualizacije Svesti i njegovim manifestacijama (kojima se definira život pojedinca u zadanom vremenu i prostoru), stvara se “lažno ja”.

Često se “lažno ja” prerušava u tzv. vezanost za posebnost. Tako se razlike među ljudima koje se mogu uočiti na temelju spola, rase, godinâ, visine, težine, zatim karakternih osobina, poslova koje obavljaju, mjesta gdje žive …, tumače kao posebnosti na temelju kojih se vrednuju ljudi, umjesto kao posebnosti ispoljavanja jednog Boga u svakome od njih. Problem “vezanosti za posebnost” sastoji se u tome što osoba ne može povjerovati da bi je smanjivanje “vezanosti” za vlastite manifestacije, dovelo do stanja u kome bi lakše i dalje odmakla upravo u procesu samoostvarivanja. Dakle – treba “inzistirati” na osvješćivanju i realizaciji svoje posebnosti, ali ne i na samoj posebnosti – vezivanjem za nju kao takvu.

Stupanj vezanosti za “lažno ja” obrnuto je proporcionalan stupnju slobode. Postupno “odvezivanje” od njega jeste put ka slobodi, ka izlasku iz začaranog kruga koji stvara um. Jureći za “srećom” čovjek u stvari zadovoljava svoje nagone – potrebe fizičkog tijela, i svoje želje – potrebe ega. Time samo hrani svoje “lažno ja”, povećavajući prividnost života, ili – kako to mnogi mudraci kažu – vlastiti san o životu kao stvarnosti. Na taj način se kroz “lažno ja” stvara najteža autodestrukcija koju prepoznajemo kao zatvaranje prema procesu samoostvarivanja, odnosno sprečavanje ispoljavanja nagona za samoostvarivanja.

Sve vezanosti proizlaze iz vezanosti za “lažno ja”.

“Stvarno JA” je Bog u nama.

4.2. Vezanost za cilj
Ranije smo napomenuli da je cilj života čovjeka biti jedno sa Stvarnošću (Bogom), odnosno, biti sama Stvarnost (Bog), što predstavlja cilj bez cilja. Ideja da – nema cilja, znači da je sve već tu, “u nama”. Zato nitko ne može umjesto nas samih da nas do njega “dovede”, a različiti oblici meditiranja, molitve, poseban način života, nauka, religija …, ne mogu riješiti pitanje cilja života, nego samo da tome pridonesu, povećati mogućnost . Ostvarivanje mogućnosti obogotvorenja data je jedino individui!

Svaki cilj koji pojedinac sebi postavi izvan cilja ostvariti neposredan odnos sa Stvarnošću, odnosno Bogom, gubi svoj smisao, jer ukoliko nije u funkciji tog osnovnog cilja – osvješćivanja Boga u sebi, dovodi čovjeka u sukob sa samim sobom i onemogućava mu duhovni razvoj. Blagostanje obitelji, grada, države, uspjesi u djelatnosti kojom se pojedinac bavi i sl, suštinski imaju za cilj – odvijanje razvoja u kreaciji, osvješćivanje Boga, ostvarivanje harmonije s Bogom (odnosno – trebalo bi uvidjeti da je tako i tome se “prikloniti”! ) …

Međutim, čovjek ne može dosegnuti stanje Stvarnosti (Boga) zato što nema što dosegne; on je već u Stvarnosti, odnosno sama Stvarnost (Bog). Beskonačne manifestacije-iluzije poput Svijest, Vibracije, Energije i materija, i njihove kombinacije (dimenzije, prije svega prostor i vrijeme), mogu ometati, ili da pomažu dokučiti Stvarnost, ovisno o tome kakvi smo i čemu težimo. Drugačije promatrano, stanje Povezanosti, odnosno stanje Jednosti sa Stvarnošću, također se ne može doseći, jer smo već Povezivati, već smo u Njemu, i mi jesmo ta Stvarnost. Oni koji ne mogu povjerovati da su jedno sa Stvarnošću, odnosno Bogom, nisu to u stanju zbog svoje poistovjećenosti sa ja-umom ( “lažno ja”) i doživljaja umnog opisa Stvarnosti kao onoga što je suština. Zato je najveća ljudska vrijednost koja se uopće može postići osviještenost Stvarnosti (Boga) u čovjeku, odnosno Jednost sa Stvarnošću (Bogom).

Vezanost za bilo kakav cilj koji s manje ili više preciznosti definiramo i sebi postavljamo, stvara tzv. automatskog zaključavanja i utječe na usporavanje, pa i sprječavanje individualizacije Svesti. To je, prvenstveno, zato što svako određivanje cilja podrazumijeva definiranje i očekivanog razultata, i roka u kojem ovaj treba da se ostvari (nije “olakšavajuća okolnost” ni strpljivi pristup kojim se očekuje ostvarivanje željenog “naredne godine”, kroz “nekoliko godina”, ili pak “tijekom čitavog života”). Kako su vrijeme i prostor neodvojivi od uma, definiranjem cilja mi se i dalje samo vrtimo u njegovom začaranom krugu, odnosno – “on se nama poigrava”.

*

“Tvoja je dužnost raditi, a nikako da težiš razultatima rada; neka nikada osobna korist ne bude pokretač tvoje aktivnosti, ali nemoj nikada pasti ni u neaktivnost.” [2]

“Savršen čovjek – Jukta, – pošto je odbacio želju za plodovima dijela, dostiže vječito blaženstvo; nesavršen čovjek, vezan požudom za rezultat akcije, nije slobodan.” [3]

*

Nevezanost za cilj ima za rezultat slobodu od samozadovoljstva: potrebno je stoga prepoznati istinski cilj i imati njegovu viziju pred sobom, a ne određivati ​​neki cilj i onda njemu težiti.

4.3. duhovnost
Kroz duhovnost, kao put traganja za Bogom, otkrivamo smisao života. Vezanost za duhovnost se ogleda u tome što se ona postavlja kao cilj, a ne kao sredstvo samoostvarivanja. Ispoljavanje ovog oblika vezanosti možemo prepoznati kroz sljedeće primjere:

– Baveći se duhovnošću na neki od načina – čitanje knjiga, prakticiranjem određenih sustava meditiranja, molitvi, religioznih rituala …, mnogi stvaraju sliku o sebi kao – “duhovnim” osobama, ao drugima, koji to ne čine, kao – “manje duhovnim “, ili -” neduhovnim “. Takva sagledavanja gotovo uvijek dovode do gordosti u čijoj osnovi je umno zaključivanje o procesima “iznad uma”.

– Doživljaji u meditaciji, prilikom upućivanja molbi, za vrijeme boravka u crkvama i manastirima, kao što su: podrhtavanje u tijelu, izlazak iz tijela, njegovo “nestajanje”, doživljaj tzv. praznine (odsustvo osjećaje i misli), vizije (likovi, boje …), “nestajanje u beskonačnosti” i sl, mogu biti korisni, ali samo ako se razumiju kao manifestacije-projekcije uma. Tada predstavljaju stepenice u duhovnom razvoju. Ako im damo veliki značaj i “vežemo” se za njih, pretvorit se u blokade koje neki autori nazivaju – “lažna dubina čudesnog”, a njih je potom teško prevladati.

– Mnoge osobe sebe proglašavaju “prosvijetljenima” zbog toga što su imale tzv. – iskustva prosvjetljenja, koja često nisu ništa drugo nego trenutno, ili kratkotrajno, odsustvo uma. Svakako je riječ o korisnim iskustvima koja mogu predstavljati “inicijalnu kapislu” za daljnji proces sazrijevanja, međutim, ako se za njih “vežemo”, ona će “hraniti” um i sve dublje nas uvlačiti u njegov labirint.

– Osvešćujući da je individualna Svijest jednaka beskonačnoj Svesti, beskonacno Postojanju i beskonačnoj Kreaciji, odnosno Božanskoj Svijesti, mnogi ovo “duhovno dostignuće” poistovjećuju s prosvjetljenjem, osvešćenošću, odnosno zrelošću Svesti. Pri tome, njihova mirnoća, širenje pozitivnih Vibracija oko sebe, virtuozno izvođenje jogističkih položaja, priče o univerzalnosti, Beskonačnosti, realni rezultati u iscjeljivanju, ili pomoći drugima da prevaziđu različite teškoće, igranje riječima poput “znam koliko ne znam”, “shvatio sam koliko ne znam “…, samo bespotrebno pothranjuju umom sopstveni proces individualizacije Svesti. Pri tome ostaju zarobljeni na postignutom razini, a da nikada ne spoznaju da ih je do njega doveo “pretposljednji korak”, i da tek poslije njega dolazi onaj posljednji – spoznaja o razlici između Boga i Njegovih manifestacija. Ostajući tako u snu da je Svijest isto što i Bog, oni nastavljaju sanjaju …

4.4. moć
Vezanost za moć možemo promatrati kao individualnu i kolektivnu:

– Individualna se temelji na posjedovanju novca, vršenju određenih “visoko kotiranih” funkcija (predsjednik, direktor …), ali i na takvim procesima kao što su tzv. moć upravljanja energijom, moć nad sobom itd. “Vezivanje” za individualne moći jačaju ego, odnosno um, a time i “lažno ja”, zamagljujući procese spoznaje Boga u drugima i sebi.

– Kolektivna je ona koja se odnosi na grupe ljudi, ili narodâ, koji se zbog nekog razloga (ekonomskog, vojnog, političkog …) osjećaju “pozvanima” da vladaju drugima i svijetom u cjelini, namećući svima svoj sustav vrijednosti. Vezivanje za “kolektivnu moć” uvijek izaziva blokade na razini tog “moćnog kolektiva”, koje, ako potraju, dovode do samouništenja. Propadanje svih velikih i moćnih civilizacija je primjer za to.

Vezanost za moć je rezultat zamke u koju upadamo jer ono što mislimo da posjedujemo ustvari posjeduje nas. Koncept shvaćanja moći zasniva se na principima dualnosti: jak-slab, pametanglup, imam-nemam …, isto kao i um. Težnja da se upotrebom moći (individualne ili kolektivne) podčinite drugi i silom, kao i tajnim načinima (upotrebe moći …), promjene prema svom obrascu, izraz je neusmeravanja osjećaje i misli ka Bogu, odnosno nesposobnosti da bezuvjetno volimo Boga u sebi i drugima.

Vladika Nikolaj savjetuje:

“Zato se ne žuri tražiš dželata bezbozniku. On ga je našao sam u sebi, pouzdanijeg nego što mu ga sav svijet može dati.” [4]

4.5. strahovi
Strahovi nastaju kada pojedinac (smatra da) ne može riješiti neku problematičnu situaciju u kojoj je ugroženo ono što za njega ima vrijednost. Strahovi su neposredno povezani s ispoljavanjem tri nagona:

– nagon za samoodržanjem (za životom), iz koga proizlazi strah od smrti, ali i drugi, kao što su strah od bolesti i sl .;

– nagon za održavanjem vrste (seksualni nagon), iz koga proizlaze strahovi vezani za realizaciju sebe kao seksualnog bića. Na primjer: strah od neplodnosti, od mogućnosti da dijete ne bude zdravo i normalno, od spolne nemoći i spolnog nezadovoljenja (drugoga, ali i sebe …), strah od seksualne monotonije-zasićenja u vezi-braku, propuštanja poželjnih odnosa-doživljaja -iskustava (s drugim osobama, izvan veze-braka) …;

– nagon za samoostvarenjem, iz kojega proizlazi strah od neostvarivanja sebe kao bića. Značaj ovog nagona je izuzetan, jer ga ima jedino čovjek. Kod većine on započinje da se manifestira između 32-42. godine.

Ova tri nagona, i strahovi koji se iz njih rađaju, uvjetuju sve ostale strahove, a oni sami uvijek su u osnovi međusobno povezani, tako da su kod svakog pojedinačnog ispoljavanja bilo kojeg od njih uvijek prisutna i preostala dva, samo u manjoj mjeri.

Strahovi mogu djelovati:

– pozitivno – kada imaju svrhu upozoriti na opasnost, da u čovjeku pokrenu mnogobrojne procese koji mogu da mu pomognu riješiti uzroče probleme strahova i tako ih se oslobodi, i

– negativno – kada stvaraju blokade koje ometaju proces individualizacije Svesti.

Strah je pokazetelj da pojedinac prihvaća ograničenja kao suštinski nepromjenjivu realnost, iu tom smislu da svijet koji ga okružuje za njega predstavlja datost na koju nema mnogo utjecaja: zaboravlja da je Bog jedina Stvarnost, a svijet koji nas okružuje iluzija koju stvara naš um. Tako su strahovi projekcije uma koji govore o nedostatku vjere u Boga. Vezujući se za strahove, guši se sposobnost vjerovanja data samo čovjeku, kao jedan od oblika ispoljavanja nagona za samoostvarivanja.

5. Karma i bolesti
Vezu između karme i bolesti možemo promatrati kroz razine karme:

5.1. razina Svijesti
Sve bolesti imaju uzrok u karmi, odnosno u specifičnosti procesa individualizacije Svesti kao “procesa u procesu”, koji započinje i završava u Višim Oblicima Svesti. Kretanja u Njima, koja su umom nedokučiva, određuju kada i gdje će se manifestirati određeni proces individualizacije Svesti ( “nastanak novog čovjeka”). Nastanak bolesti se pri tome u Višim Oblicima Svesti ne definira, – ne kao nešto što je neminovno ( “sudbinski”), ali se unutar danog procesa individualizacije pokreće naročiti proces koji stvara predispoziciju za njeno nastajanje i ispoljenje.

Figurativno rečeno, odluka o tome kada i gdje će se proces individualizacije Svesti manifestirati u zadanom vremenu i prostoru, donosi se u Višim Oblicima Svesti. Možda djeluje šaljivo, ili u najmanju ruku zbunjujuće, ali ipak je na neki način istina kada se kaže kako djeca biraju svoje roditelje, i to kao sredstvo uz pomoć koga se manifestiraju.

Viši Oblici Svesti imaju aktivnu ulogu do momenta začeća, a poslije toga se ona svodi na relativno pasivan, odnosno latentan status, i to sve do trenutka kada ih svjesno i nesvjesno izazvane Vibracije osjećaje i misli pokrenu preko “procesa u procesu” unutar Njih samih. Od momenta začeća pa nadalje, na tijek ispoljavanja procesa individualizacije Svesti djeluju mnogi ometajući čimbenici, od kojih smo većinu naveli u točki 3 ovoga teksta.

Prema tome, na razini Svesti se određuje:

– predispozicija za vrijeme i mjesto mogućeg začeća, odnosno započinjanje ispoljavanja procesa,

– uz pomoć kojih roditelja je moguće realizirati proces, i

– predispozicija za vrijeme i mjesto mogućeg završetka ispoljavanja procesa individualizacije Svesti (tj. Života).

Aktivna uloga roditelju se očituje u međusobnoj razmjeni Vibracija, pri čemu se stvaraju uvjeti da do začeća dođe. Povezivanjem u cjelinu procesa individualizacije Svesti i njegovog ispoljavanja, definiraju se bliže mogućnosti nastanka bolesti – tzv. nasljednih, a potom i stečenih.

5.2. Razina Vibracije-Energije
Na ovoj razini uvjete za nastanak bolesti stvara Um, a značajnu ulogu imaju Duša, Svjetleće tijelo i aura.

a) Um je veza između procesa individualizacije Svesti i njegove manifestacije, i kao takav najznačajnije utječe na to hoće li se, iu kojoj mjeri, neka bolest ispoljiti. Upravlja svim energetskim, a time i svim drugim procesima u fizičkom tijelu. Pozitivni i negativni sadržaji uma pozitivno i negativno utječu na živčani sustav, a time posredno i na značajke podsistema, kao što su: imunološki, kardiovaskularni, limfni, probavni …

Osvješćivanje, odnosno sazrijevanje uma, u čijoj osnovi je usklađivanje Vibracija emocija i misli sa Svešću (Genetskim kodom), vodi i do usklađivanja svih procesa i odnosa u čovjeku, a suprotni procesi narušavaju sklad i uzrokuju nastanak bolesti.

b) Duša – kao Vibratorna-energetska struktura, ima ulogu prijema i preobraženja Vibracija primljenih preko čula (misli se i na aspekt mozga kao sintetičkog čula) i njihovo usklađivanje sa Svešću, čime utječe na bazični proces sazrijevanja uma.

c) Svjetleće tijelo – pored mnogih funkcija, ima i tu da sudjeluje u prijenosu osobine roditelja tijekom cijele trudnoće, tako da je vrlo važno što buduća majka (ali i otac) u ovom razdoblju osjećaju i misle. Na primjer, stres majke u petom mjesecu trudnoće može dovesti do toga da bubrezi djeteta budu slabiji, ili da jednostavno obole, ali ne zbog toga što je došlo do “prijenosa” negativnih vibracija, nego zbog toga što Vibracije “prijenosa” (genetskih osobina / bubreg /) preko svjetlećeg tijela nisu ostvarene (a uslijed ometanja štetnim vibracijama) u mjeri dovoljnoj da se bubrezi organski i funkcionalno sazdah kao zdravi …

d) Aura – sudjeluje u povezivanju energetskih i materijalnih tokova preko Životnog stuba kao središnje energetske strukture koja osigurava funkcioniranje sustava europskog i organa čovjeka.

5.3. razina tvari
Fizičko tijelo čovjeka (razinu tvari) je konačna forma uz pomoć koje se ostvaruje proces individualizacije Svesti. Glavni element fizičkog tijela je živčani sustav, a potom slijede ostali podsustavi, organi …, sve do razine ćelije. Svaka stanica ponaosob, potom skupine stanica, organi, sustavi, zatim i takvi elementi poput krv, limfa, međustanična tekućina …, vibriraju posebnom vibracija. Ono što je zajedničko za sve dijelove tijela, odnosno svojstveno tijelu kao c