Astrolozi su često na meti kritičara “znanstvenika”, koji pokušavaju ugroziti njen kredibilitet, govoreći kako je ona zasnovana na zastarjelim vjerovanjima i da nema praktičnu vrijednost, da se njome samo bave varalice i lupeži. No, istina je mnogo drugačija.
Do razdoblja prosvjetiteljstva, astrologija i astronomija su smatrane jednom znanošću. Astrologiju počinju nazivati ”luckastom sestrom astronomije”, da bi je ubrzo nakon toga potpuno stigmatizovali uklonivši je iz znanstvenih krugova, iako je do tog razdoblja izučavana na sveučilištima, istodobno s matematikom, medicinom …
Istina je da astrologija nije nauka u bekonovskom smislu, ne može se empirijski dokazati. Astrologija koristi klasifikaciju odnosno sve što postoji svrstava pod 10 (po tradicionalnoj astrologiji 7) principa, koje se u astrologiji predstavljaju planete.
I to bi bilo u redu, da postoje samo glavna vladarstva, u kojem bi, recimo Mjesec, uvijek predstavljao majku, kuću, i tako dalje, odnosno konačan broj pojedinačnih objekata (ako pretpostavimo da u prirodi postoji konačan broj pojedinačnih objekata), ali problem nastaje kod slučajnih vladarstava.
Tako recimo osoba sa ascendentom u znaku Raka (kojim vlada Mjesec) postaje sama sebi majka … Očit paradoks za logiku, ali za astrologiju ne. Nesklad astrologije s Newtonovom mehanikom i heliocentrični sustavom da ne spominjemo, glavni je argument Skeptičari. Ono što se njima ne može objasniti jest da je astrologija metafizička, semiotička vještina, dok je neki nazivaju i umjetnošću.
Astrologija je nastala još u doba Babilona, gdje su pronađeni prvi zapisi o obožavanju Sunca, Mjeseca, Venere i drugih nebeskih objekata. Ritmični ciklusi u kretanju nebeskih tijela su samo fizička manifestacija sinkroniciteta, beskrajnog mehanizma prirode, sve što se dogodilo, što se događa i što će se dogoditi, već je negdje zapisano i može se predvidjeti …
Sve oko nas jeste krug. Još u osnovnoj školi naučili su nas da je omjer opsega i promjera kruga, u stvari, Ludolfov broj (poznatiji po svojoj oznaci, grčkom slovu Pi), neperiodičan decimalni broj s beskonačnim brojem decimale.
Pošto je odavno poznato da se sve može kvantitativno izraziti i da je broj u osnovi svega, ako je Ludolfov broj stvarno beskonačan, onda je negdje u njegovom nizu decimale zapisana svaka DNK struktura, svaki čovjek, svaka molekula, svaki atom … svaki djelić ovog našeg svemira. A što je još krug? I ZODIJAK je krug.
Nećemo se previše baviti porijeklom riječi zodijak i astronomskom definicijom zodijaka, vratit ćemo se na povijest astrologije. Beros je astrologiju prenio iz Babilona u antičku Grčku i tu astrologija doživljava svoj procvat. Znakovi zodijaka, kao i svih planeta, dobivaju svoju mitološku pozadinu kojom se oslikava savršen sklad u Univerzumu.
Od Urana su nastali Hron (Saturn) i Afrodita (Venera). Hron djeca su – Zeus (Jupiter), Posejdon (Neptun) i Had (Pluton). Zeusova djeca su – Hermes (Merkur), Ares (Mars), Artemida (Mjesec) i Apolon (Sunce). Savršena hijerarhija prikazana je kroz broj 10. Prvu generaciju božanstava čini 1 Bog, drugu 2, treću 3 i četvrtu 4 (1 + 2 + 3 + 4 = 10).
Pitagora i njegovi učenici su obožavali broj 10, smatrali su ga savršenom reprezentacijom čitavog Univerzuma. Broj 10 dolazi nakon znamenki, a ujedno predstavlja i njihov broj. Temelj današnjeg informatičkog doba jeste binarni sustav koji sve izražava pomoću znamenki 1 i 0. Dakle sve što vidimo ili pomislimo, može se predstaviti kroz transformaciju tog savršenog broja 10.
Podjele unutar zodijačkog kruga, također se zasnivaju na principu broja 10 odnosno prve 4 cifre koje ga čine u zbroju. Jedan je zodijački krug, osnov svega, dva je osnovna podjela na dvije suprotnosti (dan i noć, Sunce i Mjesec, muško i žensko, pozitivno i negativno …), tri je podjela znakova na kvalitete (kardinalno, fiksno, promjenjivo), četiri je podjela na elemente (vatra, zemlja, zrak, voda), ali i na praelementa (vlažno, suho, toplo, hladno).
Zodijak se također dijeli i proizvodom svake dvije susjedne znamenke, pa je tako:
1 × 2 = 2 – podjela zodijaka na 2 hemisfere (gornja i donja ili istočna i zapadna, ovisno da li podjelu vršimo preko osi ascedent / descedent ili preko osi MC / IC)
2 × 3 = 6 – podjela zodijaka na 6 parova znakova (Ovan – Vaga, Bik – skoprija …), čiji počeci tvore 6 osi koje dijele zodijak
3 × 4 = 12 – i konačna podijela zodijaka na 12 znakova.
Ova podjela zodijaka, zajedno s utvrđenom mitološkom hijerarhijom kroz broj 10, samo potvrđuje da je astrologija skladan i funkcionalan sustav, koji možda ne podliježe svim pravilima formalne logike, racionalizma i empirizma, ali svoju učinkovitost i “točnost” pokazuje u svakom vremenskom trenutku. Jer “netko gore” sve je to zapisao, a uloga astrologa je samo da bude prevoditelj, da poruke iz jezika simbola prevede i projicira na sve što nas okružuje.
