Kur’an kaže: ‘Bog stvara bića i vraća ih ponovo i ponovo, sve dok mu se ne vrate … I bio si mrtav i on te vratio u život. I učinit će umrijeti i ponovno će te vratiti u život, i na kraju će te dovesti Sebi … Kažem ti zaista da će duše koje su sada srodne biti opet srodne, iako će se sresti u novim ličnostima i imenima ‘.
Nije nikakva tajna, islamski mistici – sufiji, nipošto se ne plaše govoriti, pisati ili pjevati o reinkarnaciji. Blizina Indije znajčajno je nadahnjivala njihovu poeziju. Mevlana Dzalaludin Rumi pjeva: – Zašto da se bojim? Kad sam to šta izgubio umiranjem? Ipak, još jednom ću umrijeti kao čovjek, da letim sa anđelima blaženim, ali čak i iz anđelstva moram ići dalje …
Za preživljavanje učenja o reinkarnaciji na europskim prostorima najveće zasluge ipak pripadaju tajnim društvima tipa Rozenkrojcera – Bratstvo Ružina križa, Slobodnih Zidara i kabalista, koji su sve do renesanse i prosvjetiteljstva bili gotovo jedini oponent crkvenoj cenzuri, čija je moć prosto brisala sve onoi što bi se usudilo pojaviti na slaboj svjetlosti srednjevjekovne jave. Prije nego što je osuđen na lomaču, filozof Giordano Bruno je, između ostalog, tvrdio: – Duša … nije tijelo, može biti u jednom tijelu ili u drugom i prelazi iz jednog tijela u drugo.
Francis Bacon, William Shakespeare, Edmund Spencer, John Don, henri Moore, Ralf Kadford, John Smith i mnogi drugi umni Britanci iz doba renesanse iskazali su veliko zanimanje za teoriju reinkarnacije, a to su potvrdili u svojim poznatim djelima, pišući na tu temu, ili dohvatajući se nje, kad god se za to ukazala prilika.
Teško je pobrojati sve ugledne Europljane koji su se otad pa naovamo isticali u preferiranju reorije reinkarnacije, ale se neka imena svakako ne smiju zaobići. Prije svega, to su: Walter, Kant, Gete, Dickens, Tolstoj, Gauguin, Hese, Jung, Singer, …
Kako nakon isticanja ovakvih zvučnih imena ne reći da je teorija reinkarnacije čvrsto vezana za europsku civilizaciju i kulturu? Kako onima koji uporno odbijaju svaku mogućnost postojanja ciklusnim reinkarnacije ne reći da su čak iu kršćanskoj Europi u sve većoj defanzivi? Nije li upravo njihovo tvrdoglavo inzistiranje na tezi da se i teorija reinkarnacije protura u slavu dolaska Antikrista dokaz i rezultat neminovnog uzmicanja stavova koje uporno braniti?