Kada promatramo zodijački krug od dvanaest znakova u tropskoj astrologiji postoje četiri kardinalne točke koje su vezane za početak godišnjih doba. Tako, prvi stupanj Ovna odgovara proljetnoj ravnodnevnice, prvi stupanj Raka dugodnevnice, Vage jesenjoj ravnodnevnice i Jarca kratkodnevnice.

Vrlo sličnu podjelu imamo i kod kretanja Mjeseca gdje bi kardinalne točke bile: mlad Mjesec, prva četvrtina, pun Mjesec i posljednja četvrtina.

Pozivajući se na jedan od najvećih autoriteta zapadne astrologije, Klaudija Ptolomeja, većina autora je napravila analogiju između godišnjih doba i Mjesečevih faza na sljedeći način:

Od mladog Mjeseca do prve četvrtine, priroda proljeća – toplo i vlažno.

Od prve četvrtine do punog Mjeseca, priroda ljeta – toplo i suho.

Od punog Mjeseca do posljednje četvrtine, priroda jeseni – hladno i suho.

Od posljednje četvrtine do pomrčine Mjeseca, priroda zime – hladno i vlažno.

Ali, koliko su bili u pravu? Da li je ovo ispravna interpretacija ili je riječ o pogrešnom razumijevanju suštine Mjesečevih faza.

U svom dijelu “Tetrabiblos” Ptolomej daje sljedeće objašnjenje:

“Jer, kroz rast od mladog Mjeseca do prve četvrtine, Mjesec više proizvodi vlagu; u svom prolasku kroz prvu četvrtinu do punoće – toplinu; od punog do posljednje četvrtine – suhoću i od posljednje četvrtine do pomračenja – hladnoću. ”

Iako je ovdje riječ samo o jednom kvaliteti, Ptolomej govorio o onom koji prevladava, a tijekom kretanja Mjeseca od jedne do druge faze oni se međusobno miješaju. Na sličan način on objašnjava i provladavajući kvalitetu u sezonama:

“Od četiri godišnja doba – proljeća, ljeta, jeseni i zime – proljeće nadmašuje vlagom uslijed svog širenja nakon što je zima prošla, a toplina nastupa; ljeto vrelinom uslijed blizine Sunca zenitu; jesen suhoćom, jer je vlagu usisalo vrelo godišnje doba koje je tek prošlo; a zima hladnoćom, jer je Sunce najudaljenije od zenita. ”

Međutim, sasvim opravdano, povećanje i smanjenje mjesečeve svjetlosti tijekom njegovog helijačkog ciklusa bi se moglo povezati s uvećanjem i smanjenjem duljine dana. Pa tako, nevidljivost spaljenog Mjeseca bi najprije odgovarala najkraćem danu, razdoblju kada prevladava hladnoća uslijed smanjene sunčeve svjetlosti. Nakon prve četvrtine Mjesec je do pola vidljiv što asocira na jednaku podijeljenost dana i noći, ravnodnevnica. Mjesec u svojoj punoj fazi najviše podsjeća na one dane kada je najveći broj sunčanih sati. Onda ponovo, u posljednjoj četvrti, Mjesec je do pola vidljiv, nakon čega će početi polako nestajati, što je analogno jesenjoj ravnodnevnice nakon koje dan postaje kraći.

Ovako promatrano, četiri kardinalne točke bi mogle biti povezane na sljedeći način:

Ljetni solsticijum – Pun Mjesec – Toplo

Zimski solsticijum – Mlad Mjesec – Hladno

Proljetni Ekvinocijum – Prva četvrtina – Vlažno

Jesenji Ekvinocijum – Zadnja četvrtina – Suho

Mora se priznati da ova analogija ima smisla, mada se Mjesečeve faze mogu uspoređivati ​​i sa drugim polaznim točkama.

Vraćanjem na početak ovog razmatranja vidimo da zodijački krug počinje Ovnom i to kako Ptolomej navodi:

“Iz tog razloga, nema prirodnog početka Zodijaka, jer je to krug, ali oni pretpostavljaju da je znak koji počinje s proljetnim ekvinocijem, tj. Ovan, početna točka za sve njih, čineći prekomjernu vlagu proljeća prvim dijelom Zodijaka kao da je ono živo stvorenje, a ostala godišnja doba slijede, jer u svih stvorenja najranije doba, kao kod proljeća, ima veći dio vlage, nježno je i još osjetljivo. Drugo doba, sve do cvijeta mladosti, nadmašuje vrelinom kao ljeto; treće, koje je sada poslije mladosti i na rubu početka propadanja, ima prekomjerne suhoće, kao jesen; i posljednje, koje se približava nestajanju, nadmašuje u hladnoći, kao zima. ”

Ako bi smo i Mjesec promatrali kao “živo stvorenje” mogli bi smo reći da su autori koji su fazi od mladog Mjeseca do prve četvrtine dodjeljivali prirodu proljeća, narednoj fazi prirodu ljeta, i tako redom, u pravu, ali samo djelomično. Dodavanjem i drugog kvalieta stvari kreću pogrešnim putem, a suština onog što je Ptolomej pisao izmijenjena.

Nevidljivi mladi Mjesec daleko je od toplog, ali već izlaskom iz spaljenosti počinje gubiti na hladnoći i tijekom svog rasta do punoće dobiva na toplini. Smanjenje svjetlosti donijet će obrnuto. Sve što više ima topline, smanjuje se vlažnost, pa se ona ponajviše gubi nakon punog Mjeseca, a počinje rasti nakon mladog.