Od 1992. godine znanstvenici iz Ekološki laboratorije i odjela za farmakologiju i toksikologiju Džordžija sveučilišta u SAD, proučavali su životinjski svijet u ‘zoni isključenja’ – prostoru u koji nije ulazio teren na 10 kilometara oko reaktora, gdje je pristup još uvijek zabranjen. Ovu ekipu su 1994. godine pojačali i genetičari sa sveučilišta Teksas. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi biološko djelovanje masovno oslobođene radijacije na okoliš, opseg genetičkih oštećenja i vrste zatrovanja organizama u najozračenijim predjelima, odnosno tip apsorbiranih radionukleida i njihova količina.
Glavno djelovanje radijacije sastojalo se u ogromnom povećanju slučajeva raka štitnjače kod djece mlađe od 15 godina. U Ukrajini, Bjelorusiji i ruskim regijama Kaluge i Brjanska broj oboljele djece je s godišnjeg prosjeka od 1,0 oboljelih skočio na 700! Slučajevi koji su analizirani ukazuju na agresivne kancerogene oblike, često praćene metastazama cervikalnih ganglija – živčane strukture u čovjekovom vratu. S druge strane, porast kancerogenih oboljenja se javlja kod djece izložene zračenju u majčinoj utrobi i kod djece koja su rođena za vrijeme havarije reaktora. Pozitivna korelacija između eksplozije i porasta slučajeva leukemije i drugih kancerogenih oboljenja najizraženija je u Bjelorusiji.
Istraživanja također ukazuju na porast urođenih deformacija ili mentalne zaostalosti u najugroženijim zonama. Ovo se objašnjava time što je zatrovanje lanca namirnica dovelo do značajnog odsustva vitamina u prehrani. Najviše su pogođene trudnice jer nedostatak samo jednog vitamina – antianemik B9, uzrokuje pojave deformacije središnjeg živčanog sustava.
Prvih godina nakon katastrofe u Černobilu malo je bilo sustavnog praćenja razvoja raznih patoloških pojava, dok, posljednjih 15-ak godina, vlada i znanstvenici se trude da taj zaostatak malo nadohnade. Međutim, posljedice ovakvih katastrofa se ispoljavaju desetljećima nakon nesreće i, kao što je bilo potrebno više desetaka godina da se shvate posljedice bombardiranja Hirošime i Nagasakija – gdje istraživanja nisu prestala ni dana danas, tako će biti nuža još mnoga istraživanja da se precizno ocjene posljedice ove katastrofe.
Psihološke posljedice predstavljaju jedan od ozbiljnijih zdravstvenih problema za stanovništvo zatvorenih zona i preživjele ‘likvidatore’, koji sada mogu nesmetano se pojavlju u javnosti – ako uopće i ima preživjelih iz skupine prvih spasilaca. Slične psihološke posljedice: trajna živčana rastrojenost, razne paranoje, shizofrenija, samoubilački i pojačan agresivni nagon, depresija … obično se zapažaju prilikom katastrofalnih potresa ili poplava. Ali, okolnost, da se neprekidno živi u krajevima zatrovanim ionizirajućim zračenjima, u stanju je izazvati uvelike različite i trajne posljedice po ljudsku psihu. Trajni stres i depresija su samo jedan vid problema s kojima se susreću zdravstveni radnici u ugroženim područjima sa stanovništvom koje ne može samo o sebi da se stara. Može se zaključiti da i dan danas postoje ozbiljni psihološki problemi i brojne nepoznanice koje tek treba da se riješe.