O ‘izabranima’ koji će biti spašeni govori se iu Ivanovom Otkrivenju. Četirima anđelima kojima bijaše dano da naude zemlji i moru, peti anđeo govori: ‘Ne nauditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok sluge Boga našega ne zapečatimo na čelima njihovim’ (7,3). U znak da su odabrani oni nose bijela odijela, kao i mučenici petog pečata. Oni hvale Jagnje na prijestolju i klanjaju se Bogu. Proroku se objašnjava o kome je riječ: ‘Ovo su oni što dolaze iz nevolje velike, i koji opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Janjetovoj. I zato su pred prijestoljem Božjim, i služe mu dan i noć u hramu Njegovom, a onaj koji sjedi na prijestolju prebivaće nad njima. Više nikada neće gladneti ni žedneti, niti će ih sunce peći niti ikakva žega, jer Jagnje koje je nasred prijestolja bit će njihov pastir i vodit će ih na izvore žive vode, a Bog će otrti svaku suzu s očiju njihovih (7,14-17).
Ovdje se ne ističe nijedna određena konfesija ili religija. Napominje se da spašeni dolaze iz dvanaest plemena Izrailjevih, po dvanaest tisuća zapečaćenih (7,4-8), što treba simbolizira veliki broj iz svih naroda, simbolički predstavljenih preko dvanaest plemena Božjeg naroda. Čine ga svi oni koji su dopustili da Krist u njima uskrsne, a ne potomci jednog naroda ili članova određenih crkava ili drugih organizacija.